SVAKODNEVNO U 7:45 Fra Darijo Džigumović: Blaženstva su nezaobilazan program za našu svakodnevicu

ČITANJA:

1Kr 17, 1-6;

Ps 121, 1-8;

Mt 5, 1-12

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati.

»Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!

Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!

Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!

Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!

Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!

Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!

Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!

Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!

Blago vama kad vas — zbog mene — pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas!

Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!«

Riječ Božju tumači fra Darijo Džigumović:

U današnjoj liturgiji Riječi čitamo ulomak iz Matejevog evanđelja. Evanđelist Matej nam donosi jedan od najljepših dijelova Isusovog famoznog “Govora na Gori“ – govor o blaženstvima.

Isus sjedi na gori, kako to Matej izvještava, i gledajući mnoštvo koje mu pristupa, progovara svojim učenicima. Zanimljivo je primijetiti da Isus sjedi dok poučava, što je u ondašnjem društvu bio pravi učiteljski položaj. Okružen, dakle, svojim učenicima i mnoštvom naroda, Isus govori devet indikativnih pravila za blažen život, devet svojih blaženstava: siromasi duhom, ožalošćeni, krotki, gladni i žedni pravednosti, milosrdni, čisti srcem, mirotvorci, progonjeni zbog pravednosti, oklevetani i prognani zbog Isusa. Izgovara kratke i jezgrovite rečenice koje su više usklici u kojima je sadržan dalekosežan poziv ljudima na novo promišljanje zemaljske stvarnosti.

Prije nego se upustimo u promišljanje o “blaženstvima“, potrebno je shvatiti što je za ondašnje Židove značila riječ – “blagoslovljen“ ili “blažen“. Blagoslovljen je bio onaj čovjek koji je imao dug život i materijalnu sigurnost. Isusovo naučavanje je bio svojevrstan šok za njegove slušatelje. Isus zanemaruje praktična ljudska očekivanja i izvrće red vrednota. On pomiče naglasak s onog što čovjek “ima“ na ono što čovjek “jest“.

Prvo i temeljno blaženstvo jest: “Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko.“ U njemu se sažimaju sva ostala blaženstva. Mnogi ovo prvo blaženstvo krivo tumače. Nije ovdje riječ o malodušnima, neznalicama ili pak o onima koji malo (ili nimalo) ne misle. Riječ je o ljudima čiji se duh tako slobodan da se ne da zarobiti zemaljskim stvarima. Tko je blagoslovljen duhom, on će uspješno nadići promjene koje ljude čine, u materijalističkom smislu, bogatima ili siromašnima, društveno bitnima ili nebitnima. Onaj tko je blagoslovljen duhom – ima smisao života i ostvaruje ga. Biti siromašan duhom znači poput djeteta položiti svoju životnu sigurnost u Božje ruke.

I uvijek nam se čini da je nekom drugom blaženije nego nama. Blaženi bismo bili kad bi nam bilo blago kako drugi misle da nam je blago. Blaženi bismo bili kad bismo dosegli blaženi cilj. A, on nam izmiče jer se prozaični objekti odijevaju haljinama blaženstva. Želimo njega, a u rukama nam od njega samo haljine ostaju.

I onda se nađemo pred izborom: u nedogled produživati frustrirajuće propinjanje, ili se odreći želja za blaženstvom odabirući nirvanu. No, između ta dva horizontalna rješenja imamo vertikalu – Isusov put, njegov govor na gori.

Sva blaženstva se svode na prvo: blaženi siromasi duhom. To su neopterećeni, lagani, jednostavni, nenavezani. Kad je Aleksandar Makedonski rekao Diogenu da poželi što mu god drago, ispunit će mu – ovaj je ga zamolio tek da mu se makne sa sunca.

Blago tebi, ako nakon Isusovih riječi na gori kažeš: blago meni. Isus je sam proživio svih ovih devet blaženstava. Njegova blaženstva nisu utjeha za slabe ljude nego nezaobilazan program za našu svakodnevicu. I na kraju, tko je blažen? Blažen je svatko tko otkrije pravu mudrost života u malim stvarima.

fra Darijo Džigumović