SVAKODNEVNO U 7:45 Fra Mislav Lukačević: Isus nas poziva da u njegovim riječima prepoznamo Boga koji nam govori

ČITANJA:

Dj 12, 24 – 13, 5a;

Ps 67, 2-3.5-6.8;

Iv 12, 44-50

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Povika Isus: »Tko u mene vjeruje, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me posla; i tko vidi mene, vidi onoga koji me posla. Ja — Svjetlost — dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane. I sluša li tko moje riječi, a ne čuva ih, ja ga ne sudim. Ja nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti. Tko mene odbacuje i riječi mojih ne prima, ima svoga suca: riječ koju sam zborio — ona će mu suditi u posljednji dan. Jer nisam ja zborio sam od sebe, nego onaj koji me posla — Otac — on mi dade zapovijed što da kažem, što da zborim. I znam: zapovijed njegova jest život vječni. Što ja dakle zborim, tako zborim kako mi je rekao Otac.«

Riječ Božju tumači fra Mislav Lukačević:

Braćo i sestre, ako niste dobro čuli današnje evanđelje, otvorite si doma Iv 12, 44-50 i pročitajte. Jer dok slušate može se dogoditi da niste čuli da Isus viče. Ako viče ne obraća se krugu učenika s kojima dijeli jednu posebnu intimu, nego jasno i glasno govori svima koji ga slušaju. Tako sada govori i nama, kao da kaže onaj svoj poznati „Zaista, zaista“ koji kaže ovo je bitna istina.

Vjerovati u Isusa Krista nije samo vjerovati u čovjeka kojega vide apostoli, a preko apostola i mi. Ne vjerujem samo u čovjeka, nego vjerujem u Boga čovjeka. Čovjeka koji je potpuno jednak nama, a u isti trenutak potpuno jednak Bogu Ocu, jer on i Otac su jedno. Isus nas poziva da u njegovim riječima prepoznamo Boga koji nam govori. Tko vidi Isusa, vidi Boga Oca. Tko sluša njegove riječi ne sluša samo riječi čovjeka kojega vidi, nego sluša riječi Boga kojega ne vidi. Tako i mi u Evanđelju prepoznajemo Boga koji nam govori.

Uzmite si jednu sliku koja nam može pomoći, sliku čovjeka koji čita u mraku. Mi kada otvorimo Bibliju i krenemo čitati vidimo puno knjiga i u njima razna književna djela. Vidimo psalme, vidimo himne, pisma, basne, alegorije, metafore itd. Pred nama je knjiga prepuna riječima, a neke od tih knjiga su kao romani. U svemu tome lako se izgubiti i ne znati kako sve to spojiti da ima smisla. Sada zamislite da čitate Bibliju u mraku! Jasno vam je da je onda nemoguće čitati jer se ništa ne vidi. Sada zamislite da vam je netko upalio svijetlo! Sada se može čitati. Slika čovjeka koji čita u mraku je slika nas koji pokušavamo čitati riječ Božju bez da želimo živoga Boga, bez da želimo živi odnos s Bogom s Isusom. Slika čovjeka koji čita s upaljenim svjetlom, je slika nas koji čitamo riječ Božju, ali sa živom vjerom da je Bog uz nas. To je vjera, koja je već neko imanje onoga čemu se nadamo, a ne vidimo.

Isus je braćo i sestre riječ koju čitamo, i svjetlost koja nas obasjava. Ta on jedini za sebe kaže „Ja svjetlost dođoh na svijet“. Bez svjetlosti ne bi bilo života, ne bi se ništa vidjelo, ne bi se mogli kretati slobodno. Bez svjetla mi bismo tapkali u mraku. Isus nas poziva da prihvatimo njega, da prihvatimo njegovo svijetlo tako da ne bi bili u mraku, u neznanju. Osvijetljeni Isusom možemo moliti „Gospodine! Tvoja je riječ svjetiljka mojim nogama, i svjetlost mojoj stazi“ Mudri Židovi koji su ovo razmatrali shvatili su da bez svojega Boga ne vide kuda koračaju.

Nama ne treba da sami razmišljamo o tome, nego nam je to kao dar objavljeno i darovano. U isti tren imamo objavu i dar. On je svjetlost koja nam sve daje obilno. Besplatno daje obilno milosti kao što svjetlost daje našemu svijetu da živi, da se kreće. Cvijeće se budi kada sviće zora, i lice svoje okreće prema izvoru svojega života, prema svjetlu. Pa ako ne shvaćamo riječi koje su nam objavljenje, onda učimo od prirode koja nam govori o Bogu. Priroda otkriva ljepotu stvoritelja, i u njoj mogu pronaći tragove ljepote onoga koji ju je stvorio. Bog kao dobri Otac je prirodi dao sunce kao izvor svjetla da je obasjava i daje život. Nama je dao puno više. Dao nam je sunce koje nam omogućuje ovozemni život. Ali nam je dao i ono svoje najvrijednije, svoga sina, a u Sinu se daje i Otac. Jer Otac i Sin su jedno. Ako se daje Sin daje se i Otac, daje se i Duh Sveti. Sina svojega daje kao jedinu svjetlost koja nam daje život. On je riječ koja se izgovara i riječ koja se čita. Želiš li Boga bez Isusa? Nećeš ga naći. Traži Isusa pa ćeš naći Boga. Amen.

fra Mislav Lukačević