SVAKODNEVNO U 7:45 Don Stipe Mustapić: Vjera je ključ ulaska u Božje kraljevstvo
Biblija-Pixabay
Biblija-Pixabay
ČITANJA:
Dj 8, 26-40;
Ps 66, 8-9.16-17.20;
Iv 6, 44-51
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme reče Isus mnoštvu: »Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.
Pisano je u Prorocima: Svi će biti učenici Božji. Tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni. Ne da bi tko vidio Oca, doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca.
Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vječni. Ja sam kruh života. Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe.
Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje — za život svijeta.«
Riječ Božju tumači don Stipe Mustapić:
„Tko vjeruje ima život vječni“ kaže danas Isus. Vjera je ključ ulaska u Božje kraljevstvo. Među vjernicima vlada mišljenje da je prekršiti deset Božjih zapovijedi ili počiniti sedam glavnih grijeha najviši krimen. No, zaboravlja se da prvi ljudi nisu mogli prekršiti jednu od tih zapovijedi jer za njih nisu ni znali, nisu im bile potrebne jer su živjeli kao besmrtna bića u ljubavi. Nisu poznavali zlo. Da bi mogao spoznati zlo moraš ga iskusiti.
Što su tako strašno onda učinili da su oni, a onda posljedično i mi morali pretrpjeti takve posljedice, kao što su smrtnost, patnja, bolest itd.?
Oni su sagriješili najvećim grijehom, a to je nepovjerenje u Boga – nevjera. Ništa tako ne vrijeđa Boga kao nevjera, jer ona je znak oholosti u čovjeku, nezahvalnosti nedostatka ljubavi, laži koju u sebi nosimo. Ta laž koju tada čovjek u sebi nosi jest – Bog nije dobar. To znači zamjeniti uloge Boga i đavla – dobra i zla. Jasno je da to vodi u propast, jer se tada čovjek odriče začetnika života. To je bunt protiv Boga čime ulazimo u stanje u kojem je đavao. Ovo najbolje primjećujemo u izobličenosti čovjeka koji sve manje izgleda kao slika Božja dakle gubi nutarnju ljepotu i pretvara se u demonoliku nakazu. To je, naravno, postupan proces zbog čega možemo upasti u zamku pa reći nije to tako – pa i ateisti mogu biti dobri ljudi. No, istina je da je samo Bog dobar, a mi možemo rasti u krepostima ovisno o suobličavanju Njemu. Za to nam je potrebna prava vjera kao pretpostavka za duhovni rast. Potrebno je živjeti u Istini da bi bili slobodni za život.
Slobodnjaštvo koje se naziva liberalizam ima za cilj navodno osloboditi čovjeka pa se govori o svim mogućim slobodama – o ukidanju ograničenja po pitanju identiteta, seksualnosti, prava…, a to na kraju jasno je vodi do potpunog uklanjanja morala kakav proizlazi iz Božjih zapovijedi i uspostave novoga koncepta morala u kojem čovjek nema nikakvu vrijednost. Njegova je vrijednost samo ukoliko on predstavlja nešto što će drugi po „pravu jačega“ iskoristiti i odbaciti kad mu to više nije potrebno. Moralno je dakle ono što se meni sviđa. Mnogi ne vide, iako je to jasno kao dan, da idemo u tom smjeru.
Vjera u pravoga Boga je stoga neizostavna ukoliko želimo sačuvati slobodu da se ona ne pretvori u pravo jake manjine koja će iskorištavati većinu kao što vidimo da se događa u svijetu sve više. Kršćani imaju odgovor na ovu situaciju ukoliko se ne daju kupiti ovim naprednim, a zapravo starim idejama koje đavao uvijek kroz povijest servira potrošačima na njima privlačan način. Oduprijeti nam se i to moramo sebi posvješćivati onome što ne vidimo naizvan, a sveti Pavao to spominje u poslanici Efežanima: „Ubuduće jačajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj. Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim. Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. Zbog toga posegnite za svom opremom Božjom da uzmognete odoljeti u dan zli i održati se kada sve nadvladate.“ Zato draga braćo i sestre imajmo uza se štit prave vjere i mač Duha.