SVAKODNEVNO U 7:45 Vlč. Marko Vuković: Stanje najdubljeg pada omogućuje najljepši izraz uzajamne ljubavi Boga i čovjeka

ČITANJA:

Mih 7,14-15.18-20

Ps 103

Lk 15,1-3.11-32

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Okupljahu se oko Isusa svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.«

Nato im Isus kaza ovu prispodobu: »Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: ‘Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno.«

»Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednog žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.«

»Došavši k sebi reče: ‘Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ‘Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’«

»Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: ‘Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ A otac reče slugama: ‘Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti.«

»A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: ‘Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.’ A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: ‘Evo, toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele. Nato će mu otac: ‘Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje — tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!’«

Riječ Božju tumači vlč. Marko Vuković:

Sestre i braćo, dragi prijatelji!

Upravo smo čuli možda i najljepši evanđeoski ulomak opisa Boga. U ovom ulomku sam Isus razbija onu, u ljudskim glavama tako čestu sliku o Bogu – Bogu kao nekom zlom i čangrizavom porezniku koji ti pregledava knjige života u potrazi za greškom zbog koje će te kazniti i satrti. Isus ovdje također računa na onu laž koja se nastanila duboko u našim glavama u obliku nekog sitnog ili krupnog kolebanja, kako kod koga, koje govori da bi nam bilo bolje bez Boga i Njegovih riječi, Njegove volje i Njegove vlasti.

Bog je tiranin koji nam ne dopušta uživati život, koji nam zabranjuje sve one zaista dobre stvari u životu koje su, naravno, ili ilegalne ili nemoralne ili debljaju! Ali dat ćemo mi to Bogu kako nas ne bi kaznio, kako bismo se dobro osjećali u vlastitoj savršenoj koži i jednom primili nagradu za svoje moralno savršenstvo. E pa krivo, laž! Eto, život bez tih ‘najboljih’ stvari u životu i nije neki život, ali barem nešto.

Isus otvara usta i u sekundi raspršuje tu maglu koja nam skriva pravoga Boga, okreće priču na pravu stranu i govori o životu s Ocem u kojem se tek sva dobra, ona istinska dobra koja si primio, oplođuju i umnažaju. Dok se u životu bijega od Boga i protivljenju njegovoj volji, u životu sebičnog i požudnog korištenja njegovih darova i stvorenja ti darovi trate, rasipaju i na kraju gube.

Čovjek to postupno shvaća, pomalo i polako. Treba vremena da moji izbori i moja djela, taj gubitak unutarnjeg dostojanstva, samopoštovanja i vrijednosti, rode jednim iskrenim kajanjem i priznanjem istine o životu i djelima, umjesto dosadašnjih izgovora i samoobmanjivanja. Čovjek teško odustaje od uvjeravanja samog sebe i svoje okoline da mu je bolje nego što zaista jest! To je posljednja linija obrane u pokušaju da se uz svu težinu na duši, uz sve ovisnosti i ljutnje koje su se putem rodile, zadrži ono malo ugode i umišljene slobode.

Otac traži samo jedno. Ne traži da se utopiš u osjećaju krivnje, ni da sam sebe nazoveš smećem i kazniš se, ni da u gađenju nad samim sobom prestaneš moliti i ići na misu – jer kako ćeš takav pred Boga, Bogu na oči!? Kako ću Bogu u prljavoj odjeći i smrdeći po svinjama – po grijehu!? Kao, pred Boga treba u kićenoj haljini s obućom na nogama i zlatnim prstenom na ruci – u savršenstvu koje sam sam svojom snagom zaslužio.

Uostalom, u tom stanju On mi i nema više što dati, neka konstatira moju savršenost i dadne mi ono zbog čega sam na početku i otišao od Njega. NEEEEE!!!!! Bog traži da ustaneš takav kakav jesi i napustiš tu zemlju u kojoj si životario i pođeš svome Ocu! Ustani i hodi! U tom trenutku Isus izgovara riječi koje odjekuju cijelu povijest: ‘Dok je još bio daleko…’ Dakle, dok si još daleko, tek u svojem podizanju i prvom koraku… Bog se GANU!

Razumijemo li ljepotu, širinu i novost te riječi ‘Otac se ganu?!’ Božje ganuće… Sjetimo se svojih trenutaka ganuća. Bilo da nam je dijete darovalo neku sitnicu, izgovorilo po prvi put ‘mama!’ ili ‘tata!’, bilo da nam je netko uputio nježnu, ohrabrujuću ili oslobadajuću riječ, bilo da se radilo o nekom divnom događaju, primjerice, pogledu na Svetog Oca Ivana Pavla II. ili Benedikta XVI. pri posjetu našoj domovini. Sjetite se nekog trenutka ganuća. U tom događaju vidimo da biti ganut znači biti dodirnut u samoj nježnoj i osjetljivoj dubini svojega bića. Intimnoj dubini koju može dirnuti samo ljubav. I to je to!

Bog moje ustajanje iz grijeha, moje riječi: ‘Oče, meni ovdje nije dobro, želim natrag tebi. Nisam dostojan i slab sam, ali primi me! Između tebe i svih najblistavijih grijeha svijeta, ja biram tebe!’ doživljava kao znak ljubavi koji ga dira u najnježnijoj i najintimnijoj dubini njegove duše. To ganuće natkriljuje sve ostalo. Ništa drugo ne postoji. Samo to što si upravo učinio. Ni tvoj grijeh, ni otpad, ni prevara, ni ništa… Samo ganuće, Božja radost i njegov poljubac – oprost i mir. Zamislite, stanje moga najdubljeg pada omogućuje najljepši izraz uzajamne ljubavi.

A kada se to dogodi nekom iz naše blizine, ne zaboravite da je pri prigovoru starijeg brata koji je cijeli život bio blizu, a za to vrijeme možda maštao o životu kojeg je vodio njegov mlađi brat, u trenutku kada predbacuje Ocu Njegovo milosrđe i izgovara riječi ‘ovaj sin tvoj!’, Otac odgovara: ”Ne, ne, nemoj govoriti ‘sin tvoj’, to je tvoj brat!”