SVAKODNEVNO U 07:45 Vlč. Dominik Vukalović: Riječ treba naviještati i životom svjedočiti

ČITANJA:

1Iv 4,19 – 5,4;

Ps 72,1-2.14.15bc.17;

Lk 4,14-22a

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici. I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama.

I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati. Pružiše mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano: ‘Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza. On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.’

Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. On im progovori: »Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.« I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta.

Riječ Božju tumači vlč. Dominik Vukalović:

Draga braćo i sestre, dragi slušatelji. Isus je na početku svoje misije vrlo brzo postao slavan i popularan. Ljudi mu dolaze s poštovanjem, susreću ga, ali Isus mirno nastavlja svoju misiju. Nije ga ponijela slava, i dalje ima svoj dostojanstven i miran nastup prema ljudima. Kada promatramo ljude koji su preko noći postali slavni i popularni, slava im udari u glavu, i spremni su sve učiniti, spustiti se na najnižu razinu svoje ljudskosti, samo da čim duže budu na sceni, na vrhovima ljestvica koje društvo slaže. A Isus nas uči drugačijem, uči nas poniznosti i da svoje darove cijenimo i prihvaćamo kao sredstvo kojim trebamo služiti njemu i drugima, a ne da se u tome uzoholimo.

Isus, ulazeći u sinagogu i čitajući Izaijin tekst, neko je novo otkriće. Od samog njegovog ulaska, ljudi su ga drugačije gledali, a njegov nastup nije kao da recitira neki kazališni komad, nego ono što čita to i proživljava jer taj tekst govori o njemu. Moramo znati da se toga dana u sinagogi trebao čitati drugi tekst, ali Isus namjerno okreće drugu stranicu, jednostavno traži, pronašao ju je, mogli bismo izreći onaj uzvik eureka i tada ju pročita. Zašto? Možda više neće biti prilike da čita u sinagogi, pa je naglaskom na taj tekst htio staviti težinu. Zato su ga i slušatelji drugačije prihvatili, kao ono divili se milini njegovih riječi.

Kad Isus čita ‘Duh Gospodnji na meni je… jer me pomaza’ označava tj. navješćuje samog sebe. Trebamo imati na pameti koliko u današnjem vremenu ima raznih idola koji sebe nazivaju izbaviteljima, spasiteljima. A mi znamo da je Isus jedini koji nas je svojom mukom i uskrsnućem spasio. Proglasiti godinu milosti Gospodnje, blagovijesnikom biti siromasima. Kad se zamislimo mi smo ti siromasi, jer nemamo u sebi dovoljno duhovne snage, mi smo sužnji jer nas zarobljavaju naše strasti i grijeh, slijepi smo jer ne vidimo jasno Božju mudrost, potlačeni smo našim strastima i ne možemo se sami spasiti. Zato Krist dolazi da nas prosvijetli, da nas oslobodi okova naših slabosti i grijeha, da nam očisti misli i srce od zlih misli, od zavisti i mržnje. Bog to sve čini po Isusu Kristu, zato ne smijemo pasti u malodušnost.

Isus osim što je slušateljima bio zanimljiv, bio je i uvjerljiv. To bi trebao i danas biti primjer svim onima koji propovijedaju Božju Riječ. Riječ treba naviještati i propovijedati, a ne sebe govoriti. Za Boga treba oduševljavati, a ne za sebe. Bogu upućivati, a ne na sebe ljude navezivati. Svaki propovjednik treba biti nadahnuće i primjer u toj važnoj zadaći. Uza sve to mogli bismo reći da je lako propovijedati, pa čak i ljude zadiviti, ali svoje propovijedi, riječi trebamo životom svjedočiti. Isus je pročitani tekst odložio i pošao dalje u djelo sprovesti što je rekao, a to je siromasima utjehu dati, i ljude osloboditi. Amen.

Vlč. Dominik Vukalović, župnik župe svetog Leopolda Bogdana Mandića u Koprivnici.