SVAKODNEVNO U 07:45 vlč. Josip Đurin: Jesmo li prihvatili Riječ, i je li nas promijenila?

ČITANJA:

1Iv 2,18-21;

Ps 96,1-2.11-13;

Iv 1,1-18

Tekst evanđelja:

U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog.

Ona bijaše u početku kod Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa.

Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo;

i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.

Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan.

On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu.

Ne bijaše on Svjetlo, nego – da posvjedoči za Svjetlo.

Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet;

bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna.

K svojima dođe i njegovi ga ne primiše.

A onima koji ga primiše, podade moć da postanu djeca Božja:

onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne,

ni od volje muževlje, nego – od Boga.

I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu

– slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca– pun milosti i istine.

Ivan svjedoči za njega. Viče: »To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!« Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost.

Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu.

Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac — Bog — koji je u krilu Očevu, on ga obznani.

Riječ Božju tumači vlč. Josip Đurin:

Dragi slušatelji, hvaljen Isus i Marija!

U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga – i Riječ bijaše Bog. Tako započinje današnji proslov Ivana evanđelista i apostola, koji hoće reći da je ta Riječ koja je Tijelom postala Bog koji se utjelovio i postao jedan između nas. Ta Božja Riječ, Isus rođeni u Betlehemu, povezao je Nebo i zemlju i On je spojivši Nebo i zemlju pokazao koliko Bog ljubi ovaj svijet i svakoga čovjeka. Isus je postao čovjekom kako bi svima nama bio bratom i kako bi jedni drugima bili braća. Slava Bogu, a mir ljudima – to je poruka Božje Riječi, utjelovljene u Isusu Kristu, da nema mira ako čovjek ne da slavu Bogu.

Riječ se utjelovila i razapela nad nama svoj šator. Riječ se uvijek iznova, pa i danas, utjelovljuje i razapinje nad nama svoj šator. Kako to čini? Svoj šator razapinje ponajprije po Papi koji od Isusa preuzima ključeve Kraljevstva nebeskog i zapovijed da pase njegove ovce. Svoj šator razapinje po biskupima, nasljednicima apostola. Evanđelje nam jamči da slušajući njih slušamo Isusa. Svoj šator razapinje po svećenicima koji po župama diljem svijeta u Isusovo ime krste, prinose žrtvu na oltaru, vjenčavaju, posvećuju, tješe, blagoslivljaju, dijele otpuštenje grijeha i navješćuju radosnu vijest spasenja. Razapinje po vjernicima, osobito kad se nađu na zajedničkoj molitvi, kad pomažu jedni drugima i kad jedni drugima opraštaju. Razapinje svoj šator po euharistiji, prikazujući se svakog dana u misnoj žrtvi na oltarima i prebivajući danonoćno u svetohraništima. Razapinje svoj šator po umjetnicima koji otkrivaju ljepotu Riječi, po znanstvenicima koji prodiru u njezinu mudrost, po svecima koji isijavaju njezinu dobrotu. Razapinje svoj šator po svakom novo prijevodu i svakom novom izdanju Svetog pisma. Sve su to načini na koje vječna Riječ razapinje svoj šator nad nama, ukorjenjuje se u svom narodu i prosvjetljuje svakog čovjeka. Tako ispunjava obećanje da će biti s nama sve do svršetka svijeta. Evanđelist Ivan nam u današnjem odlomku zaključuje da je neki nisu prihvatili. Jesmo li je mi prihvatili i da li nas je ona promijenila?

Posljednji je dan ove godine. Stara nam godina prođe, nova nam evo dolazi. Stari čovjek uminu, novi tek nastaje. Stara godina je prigoda da čovjek baci pogled unatrag, vidi i sagleda sve, da ono što nije valjalo zaboravi, a što je bilo dobro da zahvali Bogu i onima koji su bili dionici toga dobra. Najbolja preporuka kako ljudima, tako i Bogu čin je zahvalnosti. To je doživljaj iz dubine čovjekove duše, što čovjeka i čini čovjekom. Čovjek mora biti svjestan, prema onoj sv. Pavla, kad nam upravlja riječi svakom pojedinačno: Što imaš, a da nisi primio? Sasvim ispravno. Sve je Božji dar, sve je Božje, ti sam pripadaš Bogu, Božji si. Kada bismo bili imalo svjesni te istine, sve bi bilo drugačije na ovom svijetu. Čovjek bi bio drugačiji.

Zato na kraju ove godine požalimo ako smo u svom životu bili premalo povezani s Gospodinom i Njegovom Riječju, požalimo one trenutke u kojima smo bježali u zaborav, u svjetovno, a nismo više trčali Gospodinu da čujemo što On od nas hoće.

Vlč. Josip Đurin, župa sv. Fabijana i Sebastijana, Varaždin