SVAKODNEVNO U 07:45 S. Karolina Miljak: Kako iščitavamo svoja progonstva koja doživljavamo?

ČITANJA:

1Iv 1,5 – 2,2;

Ps 124,2-5.7b-8;

Mt 2,13-18

Tekst evanđelja:

Pošto mudraci otiđoše, gle, anđeo se Gospodnji u snu javi Josipu: »Ustani, reče, uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi.« On ustane, uzme noću dijete i majku njegovu te krene u Egipat. I osta ondje do Herodova skončanja — da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Iz Egipta dozvah Sina svoga.

Vidjevši da su ga mudraci izigrali, Herod se silno rasrdi i posla poubijati sve dječake u Betlehemu i po svoj okolici, od dvije godine naniže — prema vremenu što ga razazna od mudraca. Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji:

U Rami se glas čuje, kuknjava i plač gorak: Rahela oplakuje sinove svoje i neće da se utješi jer više ih nema.

Riječ Božju tumači s. Karolina Miljak:

Evanđelist Matej čiji smo tekst Evanđelja upravo čuli, jako se trudio nakon Isusova uskrsnuća pokazati da je Isus obećani Mesija i da se na njemu ispunjavaju proročka obećanja staroga Saveza. Pisao je Židovima u Palestini koji su prihvatili Isusa Krista i postali kršćani. Ti Židovi – kršćani i dalje su s ostalim Židovima pohađali sinagogu, čitali Toru i molili Psalme.

Nakon razorenja Jeruzalema i hrama, 70. godine, jedina grupa Židova koja je preživjela bili su Židovi farizeji. Oni su se osamdesetih godina počeli reorganizirati, učvršćivati svoj status, te zabranjuju Židovima – kršćanima dolaziti u sinagogu i nameću im kompleks da ne pripadaju više izabranome narodu. Židovi – kršćani zapadaju u duboku krizu vjere i nacionalnoga identiteta i počinju se pitati: „Jesmo li pogriješili, tko je uistinu Božji narod, je li Isus zaista Mesija?“

Matej upravo piše ovim prognanim Židovima da bi ih podigao moralno i učvrstio u vjeri, te pokazao da ostaju i dalje Židovi kao i do sada. Ukazuje im na Isusovo progonstvo koje je kao već malo dijete doživio od Heroda i da su upravo zbog toga progonstva slični Njemu koga sada slijede. Kako ja iščitavam svoja progonstva koja sam doživljavao/la ili doživljavam: u obitelji, radnom mjestu, općenito u Društvu, te na ostalim životnim prostorima u kojima se svaki dan krećem?

Današnji svijet je pun Heroda na svim područjima. Oni ubijaju tisuće i milijune djece u našim bolnicama – kao „civiliziranim mjestima“ gdje se na „civiliziran“ način ubijaju nevini; Veliki u ime napretka i pohlepnoga blagostanja, ubijaju toliku djecu izgladnjelostima, neprosvijećenošću…

U „civiliziranim“ društvima svaki dan ubijaju djeca s neskladnošću u obiteljima, žrtve su razdvajanja roditelja, nasilja u školama, ubijaju im se duše i razara psiha neprikladnim društvenim ponudama na društvenim mrežama i odnosima društva prema njima. Za njih se stvaraju zakoni kao da su stvari, a ne osobe (sjetimo se slučajeva ovrhe…) Sve su to moderna progonstva, moderni Egipti u kojima borave prognana djeca. Na nama je kršćanima da ih dosljednošću svojih kršćanskih života nazad vratimo u Obećanu zemlju.

I, u svim tim spoznajama možemo samo moliti: „Naša je pomoć u imenu Gospodnjem koji stvori nebo i zemlju (Ps. 123.)

S. Karolina Miljak, ASC, Nacionalna ravnateljica za pastoral Roma