SVAKODNEVNO U 07:45 Vlč. Branko Koretić: Nijedan pokušaj čovječanstva da se vlastitom snagom izvuče iz zla nije bio uspješan

ČITANJA:

Iz 7,10-14;

Ps 24,1-6;

Rim 1,1-7;

Mt 1,18-24

Tekst evanđelja:

Rođenje Isusa Krista zbilo se ovako.

Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.« Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: »Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog!« Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu.

Riječ Božju tumači vlč. Branko Koretić:

Izaija je 800 godina prije Isusova rođenja nagovijestio nešto izvanredno: djevica će začeti. Začeće u žene sasvim je normalno te ga ne treba proricati kao neku posebnost. Međutim, kad je riječ o začeću Djevice, onda je to posve nešto drugo. Prema tumačenju Crkve to se Izaijino proročanstvo ostvarilo kod Marije.

Sasvim je razumljivo da je to začeće urodilo velikom nedoumicom koju opisuje današnje evanđelje. Josip, Marijin zaručnik, našao se ni kriv ni dužan u velikoj neprilici. U Marijino začeće ne može sumnjati, uvjerio se u njezino poštenje, a dijete ipak nije njegovo. Što li se iza toga krije, što mu je činiti? Ta Josipova tjeskoba najveće je jamstvo da Isus doista nije bio njegov sin. Mnogo je kršćana koji kažu da ne mogu vjerovati u Josipovo i Marijino djevičanstvo. Josip ga svojim ponašanjem potvrđuje. Potvrđuje ujedno i činjenicu da je bio vrlo plemenita srca, budući da je bio spreman radije sam podnositi muku nego daje prouzroči drugome.

Evanđelist Matej iznio je Josipovu i Marijinu nevolju u javnost. Kakav je odaziv te javnosti? Baš onakav kakav se mogao i očekivati: mnogi su u to sumnjali, mnogi se tome podsmjehivali. Međutim, sjaj njihova djevičanstva nije zbog toga ništa manji. Čak štoviše, njihova dogodovština pruža svakome priliku da pokaže koliko umije poštivati odluku onih koji su izabrali drukčiji put od uobičajenog; onih koji se radi postizanja viših ciljeva predaju posve na raspolaganje Bogu; onih koji se povode za svojim unutarnjim glasom, ne obazirući se na to kako će ljudi reagirati.

Djevica će roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel – S nama Bog. Ta drukčije ne može ni biti, budući da je riječ o izbavitelju. Nijedan pokušaj čovječanstva da se vlastitom snagom izvuče iz zla nije bio uspješan. Što se čovječanstvo tome više nadalo, to strašnije bi stradalo. Velika obećanja slijedila su još veća razočaranja. (O tome smo se posljednjih desetljeća i godina mogli uvjeriti i na vlastitoj koži.) Iz zla nas može izbaviti samo netko tko nije rođen od obične žene, tko nije samo čovjek (jedan između nas), već dolazi odozgor, od anđela naviješten, po Duhu začet, rođen od Djevice, netko tko je Emanuel – S nama Bog.

Sve što nam Božić znači potječe od Njega, sve što nam u životu doista treba od Njega primamo… Bogu Hvala, čast i slava u sve vijeke vjekova…

Vlč. Branko Koretić, župnik župe sv. Petra apostola Ivanić Grad