SVAKODNEVNO U 07:45 Vlč. Branko Koretić: U našem životu sve je plod molitve!

ČITANJA:

Suci 13,2-7.24-25a;

Ps 71,3-6b.16-17;

Lk 1,5-25

Tekst evanđelja:

U dane Heroda, kralja judejskoga, bijaše neki svećenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. Žena mu bijaše od kćeri Aronovih, a ime joj Elizabeta. Oboje bijahu pravedni pred Bogom: živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim. No nisu imali djeteta jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje već poodmakle dobi.

Dok je Zaharija jednom po redu svoga razreda obavljao svećeničku službu pred Bogom, ždrijebom ga zapade po bogoslužnom običaju da uđe u Svetište Gospodnje i prinese kad. Za vrijeme kađenice sve je ono mnoštvo naroda vani molilo.

A njemu se ukaza anđeo Gospodnji. Stajao je s desne strane kadionoga žrtvenika. Ugledavši ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade. No anđeo mu reče: »Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena će ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan. Bit će ti radost i veselje i rođenje će njegovo mnoge obradovati. Bit će doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog pića neće piti. Duha Svetoga bit će pun već od majčine utrobe. Mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu. Ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan.«

Nato Zaharija reče anđelu: »Po čemu ću ja to razaznati. Ta star sam i žena mi poodmakle dobi.« Anđeo mu odgovori: »Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku. I evo, budući da nisi povjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemit ćeš i nećeš moći govoriti do dana dok se ovo ne zbude.«

Narod je iščekivao Zahariju i čudio se što se toliko zadržao u Svetištu. Kad je napokon izašao, nije im mogao ništa reći pa zaključiše da je u Svetištu imao viđenje. Nastojao im se doduše izraziti znakovima, ali osta nijem.

Kad se navršiše dani njegove službe, otiđe kući. Nakon tih dana zatrudnje Elizabeta, njegova žena. Krila se pet mjeseci govoreći: »Evo, to mi je učinio Gospodin u dane kad mu se svidje skinuti s mene sramotu među ljudima.«

Riječ Božju tumači vlč. Branko Koretić:

Hvaljen Isus i Marija! Dragi slušatelji Hrvatskoga katoličkog radija!

Današnje evanđelje govori nam o pohodu anđela Gabrijela Zahariji (Lk 1,55-25). Sutrašnje evanđelje govorit će o pohodu anđela Gabrijela Mariji (Lk 1,16-38). Luka oba ova posjeta postavlja jedan pored drugog tako da dok čitamo oba teksta, opažamo malu i značajnu razliku između jednog posjeta i drugog, između Starog i Novog zavjeta.

Navještenje Ivanova rođenja uvod je u navještenje Isusova rođenja. Ivanovo će biti izvanredno, svraćat će pozornost na sebe, ali će još uvijek biti prirodno. Dok će Isusovo biti nad prirodno.

Svećenik Zaharija i njegova žena, oboje su iz Aronovog potomstva posvećenog Božjoj službi. Oboje bijahu “pravedni pred Bogom: živjeli su besprijekorno prema svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim”, što je najveća pohvala starozavjetnog pravednika. Ali nisu imali djeteta, jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje već poodmakle dobi.

Zaharija nije povjerovao Bogu. Svojim činom doziva nam u sjećanje brojna nepovjerenja što ih je izraelski narod u svojoj tisućljetnoj povijesti iskazivao Bogu i njegovim obećanjima. Ponekad bi taj narod čak odbacio vjeru i bio nevjeran Bogu… Tek su posljedice proizašle iz te nevjere, često puta itekako gorke, otrježnjavale narod i primoravale ga da se zamisli nad svojim djelima i vrati se svome Bogu. No, ima i svijetlih primjera žive i duboke vjere – kao što je to slučaj s Marijom – kad bi se čovjek posve predao Bogu. Posljedice proizašle iz te posvemašnje predanosti Bogu bile su nadasve uzvišene, blagoslovljene za pojedinca i cijelu zajednicu.

Dijete koje će se roditi bit će radost ocu i majci, ali ne samo njima. Ivan će mnoge sinove izraelskog naroda obratiti, mnoge nevjernike izvest će na put pravednosti i mudrosti. A njegova glavna zadaća svodit će se na pripremanje puta Onome koji će čitavom čovječanstvu donijeti radosnu vijest.

Prva poruka Božjeg anđela Zahariji je: „Ne boj se!“ Bog dan danas još uvijek izaziva strah kod mnogih ljudi, ali poruka i dalje vrijedi: „Ne boj se!“ Odmah anđeo dodaje: “Molitva ti je uslišana!” U našem životu sve je plod molitve! Zaharija predstavlja Stari zavjet. Vjeruje, ali njegova je vjera slaba. Nakon posjeta ostaje nijem, nesposoban za komunikaciju s ljudima. Anđeoska najava izražava važnost poslanja djeteta koje će se roditi i koje će se zvati Ivan: „neće piti vino, niti jako piće, od majčine utrobe bit će ispunjen Duhom Svetim”.

Bit će nazirej Božji, kao i Samson, bit će pun Duha Svetoga već od majčine utrobe, kao Jeremija. Bit će prorok. Proročki glas je utihnuo prije četiri stoljeća. Posljednji prorok Malahija završava svoju knjigu najavom Ilije koji će pripraviti put Gospodinu. On će biti glasnik samog Gospodina (Mal 3, 1.24). Znači bit će prorok koji će navijestiti eshatološka, mesijanska vremena, preteča, glasnik Mesiji, glasnik Gospodnji. Ivan će biti osoba koja je posvećena Bogu i svom poslanju. „Mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu. Ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih, te spremi Gospodinu narod pripravan“. Ivan će zauzeti mjesto očekivanog povratka proroka Ilije koji će morati doći izvršiti rekonstrukciju života u zajednici! I zato viče u pustinji: „Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze“! (Mt 3,1-3)“

Vlč. Branko Koretić, župnik župe sv. Petra apostola Ivanić Grad