SVAKODNEVNO U 07:45 Fra Krunoslav Kocijan: Kako se pripremamo za ponovni Kristov dolazak?

ČITANJA:

od dana: Iz 48,17-19;

Ps 1,1-4.6;

Mt 11,16-19

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Komu da prispodobim ovaj naraštaj? Nalik je djeci što sjede na trgovima pa jedni drugima dovikuju: ‘Zasvirasmo vam i ne zaigraste, zakukasmo i ne zaplakaste.’ Doista, dođe Ivan. Nije jeo ni pio, a govori se: ‘Đavla ima.’ Dođe Sin Čovječji koji jede i pije, a govori se: ‘Gle, izjelice i vinopije, prijatelja carinika i grešnika!’ Ali opravda se Mudrost djelima svojim.«

Riječ Božju tumači fra Krunoslav Kocijan:

Hvaljen Isus i Marija, dragi slušatelji!

„Komu da prispodobim ovaj naraštaj? Nalik je djeci što sjede na trgovima pa jedni drugima dovikuju…“ (Mt 11, 16). Nikome nije drago kad ga se cinično ismijava. Ruganjem i ironijom ne poštuje se čovjekovo dostojanstvo ni vrijednost svake osobe.

Djeca na ulici i u školi često vrijeđaju drugu djecu, a odrasli kolege na poslu, članovi obitelji pak jedni druge. Isus, izgovarajući ove riječi, pokazuje na nas kao na djecu koja ne znaju poštivati druge ljude ni cijeniti njihovu dobrotu. Djeca su, na svu sreću mala, rastu i imaju vremena promijeniti se.

No, ni odrasli se ne razlikuju previše od djece. Zato nas Isus uspoređuje s djecom. Ukazuje na dječju prirodu i dječju nestalnost, zaigranost i sklonost promjeni, potrebu da se igre mijenjaju i da se često mijenja ritam. Stavlja nam svima pred oči djecu da ne bismo ustrajali u našim pogreškama i lošim navikama.

Isus doživljava naraštaj s kojim je dolazio u dodir poput nestalne i svojeglave djece koja ne reagiraju na ponude. Poput djece kojoj nikad nije pravo, kako god im se predloži i što god im se ponudi. Ako se zasvira i pozove ih se na veselje, ne ide. Ako se počne ozbiljno, opet ne ide.

Zato ih uspoređuje s nestalnom i nepredvidivom dječurlijom. Samo, ovdje se ne radi o nekom usputnom pozivu na zabavu ili na nekakvo puko suosjećanje. Ovdje se radi o spasenju i o vječnom životu. A to je nešto vrlo ozbiljno…

Isus ponovno ukazuje na Ivana. On je bio nezaobilazna osoba toga naraštaja. Ivan Krstitelj je pozivao na pokoru i obraćenje. Sâm je to obilno svjedočio svojim pokorničkim životom. Stoga je privlačio ljude k sebi. Govorio im je bez dlake na jeziku. No, nisu ga prihvatili i nije im se svidio. Dapače, smatrali su da je pod utjecajem đavla. Tako je najlakše osobu etiketirati, prekrižiti i riješiti se „opasnosti“ koja nam od nje prijeti. Kako tada, tako i danas.

Isus je drukčije postupao. Živio je sasvim normalno i uobičajeno. Pio je na svadbi i blagovao je kod onih koji su ga pozivali – a među njima je bilo i imućnijih ljudi. No, i njegove su stavove ožigosali. Nalijepili su mu etiketu: „izjelica i vinopija, prijatelj carinika i grešnika“ (Mt 11, 19a).

I Ivan i Isus potrebni su svim generacijama, pa tako i našoj. Treba nam Ivan – svojom oštrinom i pozivom na pokoru. Treba nam i Isus – svojim radosnim pozivom na spasenje i oproštenje.

Vrijeme došašća sadrži obje ove značajke i oba ova poziva. Ne smijemo ostati gluhi ni za jedan od njih. Ne smijemo se ponašati poput „dječurlije“, a vrlo smo spretni da iznesemo tisuće razloga kojima opravdavamo svoje djetinjasto ponašanje.

Pripremimo se za ponovni Kristov dolazak. Potrebno je biti budan. Računajmo da nam se uvijek može dogoditi da se pokaže naš unutarnji ili čak vanjski nered. To može biti i jako dobro jer je to nešto na čemu moramo poraditi. Tako nam te neurednosti neće zasmetati u susretu s Kristom, kad ponovno dođe.

Neka nam u iščekivanju i odgovornosti pomogne sv. Lucija, čiji spomendan danas slavimo. Kao što je njoj Krist bio svjetlo i snaga, neka i nama bude učitelj koji „nas našem dobru uči i vodi nas putem kojim nam je ići“ (usp. Iz 48, 17b).

Mir vam i dobro!

Fra Krunoslav Kocijan, odgojitelj bogoslova u Hrvatskoj franjevačkoj provinciji sv. Ćirila i Metoda