SVAKODNEVNO U 07:45 Fra Tomislav Faletar: "Neka naša odluka u svakoj situaciji bude za ono što je Božje!"

ČITANJA:

Dn 6,12-28;

Otpj. pj.: Dn 3,68-74;

Lk 21,20-28

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Kad ugledate da vojska opkoljuje Jeruzalem,

tada znajte: približilo se njegovo opustošenje. Koji se tada zateknu u Judeji, neka bježe u gore; a koji u Gradu, neka ga napuste; koji pak po poljima, neka se u nj ne vraćaju jer to su dani odmazde, da se ispuni sve što je pisano.«

»Jao trudnicama i dojiljama u one dane jer bit će jad velik na zemlji i gnjev nad ovim narodom. Padat će od oštrice mača, odvodit će ih kao roblje po svim narodima. I Jeruzalem će gaziti pogani sve dok se ne navrše vremena pogana.«

»I bit će znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji bezizlazna tjeskoba naroda

zbog huke mora i valovlja. Izdisat će ljudi od straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu.

Doista, sile će se nebeske poljuljati. Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi u oblaku

s velikom moći i slavom. Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje.«

Riječ Božju tumači fra Tomislav Faletar:

Kršćanin je pozvan na čitanje „znakova vremena“. To je moguće samo po mudrosti Duha Svetog koji je u nama. Ako mu dopustimo da djeluje tako. Ako mu ne dopustimo bit ćemo jednaki onima koji ga nemaju.

U mnogim dijelovima svijeta su prisutni ovi znakovi koje Isus navodi. Negdje se stvarno čini da je ovaj svijet pred vlastitim krajem. I ratovi i prirodne katastrofe i sile nebeske koje su nestabilne, sve se to negdje na svijetu može vidjeti ili doživjeti, i to u ovome našem vremenu. Jesmo li onda pozvani misliti kako je blizu kraj svijeta? Ili je svega toga bilo i prije nas? Otkad čovječanstvo postoji, možemo reći, prisutni su i ratovi. Otkad je prirode, postoje i procesi koji nešto u njoj uništavaju da bi stvorili nešto novo. Čovjek svašta pomisli. Uhvati se za jednu teoriju i ne miče se dalje od nje. „Svega toga je bilo i prije“ – izreka koja nam daje sigurnost. „Nikada nije bilo kao sada“ – izreka koja nam ulijeva strah.

Nije zabranjeno misliti o stvarima koje ne možemo dokučiti. Ali može biti štetno za nas razbijati glavu o stvarima koje nisu nama dane da ih spoznamo. Mnogo je napisano o vječnom životu, a tome su se posvetili mnogi teolozi i filozofi u povijesti čovječanstva. Ipak, mnogi od njih su ustvrdili, nakon godina umovanja, da je sve to samo nagađanje i da je Boga i njegove namisli nemoguće zatvoriti u ljudsku pamet, koliko god ona bila razvijena.

Umjesto da se trudimo razumjeti ono nama nerazumljivo, Bog nam je dao sve ono drugo što možemo itekako dobro razumjeti. Potreban nam je cijeli životni vijek samo da ostvarimo one Isusove riječi: „Ljubi Boga i bližnjega svoga“. I ne bi nam bilo dosta vremena ostvariti ih niti da živimo dvjesto godina. Vrlo lako upadnemo u napast baviti se stvarima koje nam nisu dane spoznati možda i kao opravdanje da se manje bavimo razumljivim stvarima.

„Uspravite se i podignite glave, jer se približilo vaše otkupljenje.“ To može samo onaj koji se u svakodnevici trudi živjeti sve one stvari koje Isus govori, a koje mi dobro znamo da ih možemo živjeti. Odluka se ne donosi na kraju života, već je odluka u svakom našem djelu, riječi i trenutku kojeg imamo. Pogriješit ćemo misleći da ćemo donijeti dobru odluku na kraju života ako svaki dan biramo protiv volje Božje. Sloboda koju nam je Bog dao ima veliku moć. Nekada ta moć izgleda zastrašujuće kada si posvijestimo da je moguće našom slobodom Bogu zapriječiti djelovanje u nama. S druge strane, ta ista sloboda se očituje u malim stvarima svakodnevnog života. Odlučim li se svaki puta, u svakoj situaciji, za ono što je Božje, onda će mi ta sloboda biti put spasenja. I tada ćemo uvijek biti uzdignute glave, ne zbog oholosti, već zbog našeg oslonjenosti na Boga.

fra Tomislav Faletar