SVAKODNEVNO U 07:45 Vlč. Damir Slamek: "Ne možemo se zvati istinskim kršćanima ako nam Krist Kralj nije u središtu života i djelovanja"

ČITANJA:

2Sam 5,1-3;

Ps 122,1-5;

Kol 1,12-20;

Lk 23,35-43

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Podrugivali se Isusu glavari s narodom: »Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!«

Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom govoreći: »Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!« A bijaše i natpis ponad njega: »Ovo je kralj židovski.«

Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: »Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!« A drugi ovoga prekoravaše: »Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on – on ništa opako ne učini.« Onda reče: »Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.« A on će mu: »Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!«

Riječ Božju tumači vlč. Damir Slamek:

Dragi slušatelji danas je nedjelja, poseban i svet dan za nas kršćane. Slavimo danas nedjelju Krista Kralja svega stvorenoga. Ova nedjelja bogata je porukom svih čitanja koja se slušaju na nedjeljnim misama. Prvo čitanje je iz Druge knjige o Samuelu i govori nam o kralju Davidu koji je bio pomazan za izraelskog kralja u Hebronu. Prvo je zapravo David bio pomazan za kralja malenog dijela Jude, koje zauzima područje na jugu Palestine, mali dio cijelog Izraela. Nakon umorstva Šaulovog sina; David dolazi za kralja čitavog područja Izraela i svih plemena. Ovdje počinje liturgijski tekst kojeg danas slušamo i tu nas biblijski pisac izvještava da je Davidov dolazak na prijestolje ostvaren željom svih plemena: „Evo, mi smo od tvoje kosti i od tvoga mesa. Već prije, dok još Šaul bijaše kralj nad nama, ti si upravljao svim pokretima Izraela, a Gospodin ti reče: ’Ti ćeš pasti narod moj izraelski, i ti ćeš biti knez nad Izraelom!’“

U ovom Svetopisamskom odlomku Davidu se obraćaju sve izraelske starješine i kralj David je prvi koji je uz pomoć starješina povezao i ujedinio sva Izrelska plemena. Kralj upravo ima tu zadaću da povezuje i ujedinjuje, i zato je kralj David zapamćen kao najbolji i najveći izraelski kralj koji je vladao 33 godine! Nije zato slučajno da nam upravo danas na nedjelju Krista Kralja crkva stavlja na razmišljanje kralja Davida, kojeg je Bog vodio i izabrao, sve dok sam nije sagriješio i iznevjerio Boga. No kajući se iskreno za svoj grijeh Bog mu oprašta.

Isus Sin Božji objavljuje nam Boga Oca i On je prava slika Očeva, on nas vodi Ocu. Kao što je kralj David ujedinio sva plemena u jedan narod tako Isus ujedinjuje sve narode i pojedince u jedan Božji narod. Jer u svakom je narodu Bogu mio onaj koji ga se boji i vrši njegove zapovijedi. Prekrasna je ona rečenica „Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga Sina, da svaki koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni“. Vjerujući Isusu mi imamo vječni život, mi primamo spasenje po njegovom imenu. Isus je kralj koji kraljuje na križu, jer je to i sam prorekao: “A ja kad budem uzdignut sa zemlje sve ću privući sebi“. Današnje evanđelje nam zato donosi sliku Golgote na kojem je razapet Krist zajedno sa dvojicom razbojnika. Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao:” Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas”. Taj zločinac je čuo za Isusa i znao je da ga zovu Krist, a to znači Mesija-Spasitelj, ali on u to nije vjerovao. Jedno je znati, a drugo vjerovati i po vjeri se ravnati. Drugi razbojnik je vjerovao u Isusa kao jedinog Spasitelja i znao je da Isus nevin trpi za grešnike. Taj dobri zločinac, kako ga po predaji nazivamo Dizma, kaže drugom: „Zar se ne bojiš Boga!“ To je taj sveti strah čovjeka pred „Velikim“ i svetim Bogom, to je dar Duha Svetoga kojega kršćani posjeduju i trebaju se po njem ravnati i živjeti. Neobraćeni zločinac ne boji se Boga, a za nekoliko sati kad umre ide na sud i stvarno je teško razumjeti takve ljude koji se ne žele obratiti do zadnjeg časa svoga života, koji su tvrdi i ustrajni u zlu i nevjeri. Dobri razbojnik, koji moli Isusa da ga se sjeti u svome kraljevstvu, koristi tu zadnju priliku da se pred Bogom pokloni i prizna da on vlada i na nebu i na zemlji i zna da postoji nebesko kraljevstvo. Zato kaže: „Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje“. Isuse sjeti me se kada dođeš u nebo i daj da i ja dođem u nebo. Ta istinska ljudska težnja i želja za spasenjem traje cijeli život. Čovjek želi trajno i vječno živjeti. Tu želju Dizma je izrazio pred jedinim i vječnim, koji tu težnju srca može odmah ispuniti. Zato mu Isus veli: „Zaista ti kažem danas ćeš biti sa mnom u raju“. Jedino Isus može ispuniti želje našega srca i dati nam vječni život u svome kraljevstvu. Treba samo iskreno tražiti Gospodina i uzeti ga za Kralja svoga srca, jer on treba kraljevati u našim srcima, on treba biti naše sve. Ljubiti treba Isusa kao svoga jedinog i vječnog Kralja koji vlada i gospodari mojim mislima, riječima i djelima. Ne možemo se zvati istinskim kršćanima ako nam Krist Kralj nije u središtu našega života i djelovanja. Zato je teško razumjeti kako neki sebe nazivaju kršćanima, a djela ih udaljuju od kršćanskog života i morala. Budimo zato istinski svjedoci vjere i sve će nam se ostalo posložiti u našem životu. Nemojmo se bojati, nego svjedočimo svoju vjeru, nadu i ljubav u Krista kralja svega stvorenoga i Krista kralja našeg srca. Amen

Vlč. Damir Slamek, župnik u Orehovici.