SVAKODNEVNO U 07:45 Vlč. Damir Slamek: "Strah je i najveći neprijatelj vjeri"

ČITANJA:

2Mak 7,1.20-31;

Ps 17,1.5-6.8.15;

Lk 19,11-28

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kaza Isus prispodobu — zato što bijaše nadomak Jeruzalemu i oni mislili da će se umah pojaviti kraljevstvo Božje. Reče dakle:

»Neki je ugledan čovjek imao otputovati u daleku zemlju da primi svoje kraljevstvo pa da se vrati. Dozva svojih deset slugu, dade im deset mna i reče: ‘Trgujte dok ne dođem.’ A njegovi ga građani mrzili te poslaše za njim poslanstvo s porukom: ‘Nećemo da se ovaj zakralji nad nama.’«

»Kad je on primio kraljevstvo i vratio se, naredi da mu dozovu one sluge kojima je predao novac da sazna što su zaradili.«

»Pristupi prvi i reče: ‘Gospodaru, tvoja mna donije deset mna.’ Reče mu: ‘Valjaš, slugo dobri! U najmanjem si bio vjeran, vladaj nad deset gradova!’ Dođe i drugi govoreći: ‘Mna je tvoja, gospodaru, donijela pet mna.’ I tomu reče: ‘I ti budi nad pet gradova!’

»Treći, opet, dođe govoreći: ‘Gospodaru, evo ti tvoje mne. Držao sam je pohranjenu u rupcu. Bojao sam te se jer si čovjek strog: uzimaš što nisi pohranio, žanješ što nisi posijao.’«

»Kaže mu: ‘Iz tvojih te usta sudim, zli slugo! Znao si da sam čovjek strog, da uzimam što nisam pohranio i žanjem što nisam posijao? Zašto onda nisi uložio moj novac u novčarnicu? Ja bih ga po povratku podigao s dobitkom.’ Nato reče nazočnima: ‘Uzmite od njega mnu i dajte onomu koji ih ima deset.’ Rekoše mu: ‘Gospodaru, ta već ima deset mna!’ ‘Kažem vam: svakomu koji ima još će se dati, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A moje neprijatelje — one koji me ne htjedoše za kralja — dovedite ovamo i smaknite ih pred mojim očima!’«

Rekavši to, nastavi put uzlazeći u Jeruzalem.

Riječ Božju tumači vlč. Damir Slamek:

Ova Isusova prispodoba slična je onoj sa talentima koje Gospodar daje svojim slugama da ih upotrijebe i steknu druge talente. Ovdje je riječ o mnama, ali je poruka ista da treba uložiti mne, treba uložiti talente da bi se steklo mnogo više. Jedna mna kod prvog sluge donijela je deset. Kod drugog koji se malo manje trudio, jedna mna donijela je drugih pet mna. Kod trećeg sluge međutim jedna mna, koju je sluga primio, nije donijela ni jednu jedinu; jer se taj sluga nije uopće trudio, niti se angažirao da nešto stekne. Sam dalje kaže da se bojao i zato se nije pokrenuo da nešto napravi s tim što je primio. Bojao se Gospodara i u tom strahu nije se pokrenuo, nego ju je držao u rupcu odnosno sebično kod sebe umjesto da ju je uložio. Strah je najveći neprijatelj ljudske kreativnosti, ljudske angažiranosti. Ljudi često kažu: „joj ne mogu ja to, bojim se kako će to biti…“, a vjera bi nam trebala u tom trenutku reći; ne boj se, budi hrabar, uloži sve svoje talente, sve svoje sposobnosti i bit će dobro. Strah je i najveći neprijatelj vjeri, jer suprotno od vjere nije nevjera nego strah! Zato nam je sada sigurno jasnije zašto je Isus u susretu sa svojim učenicima uvijek govorio „Ne bojte se“. Apostoli nisu toliko bili u strahu kad je Isus bio s njima, nego kad su ga vojnici odveli, kad su ga vodili prema glavarima svećeničkim, starješinama i u Dvor velikom svećeniku. Upravo u dvorištu velikog svećenika zbog straha Petar izdaje tri puta Isusa. Teška i velika izdaja događa se kad Isus ide na suđenje, a potom i na križ jer Petar i drugi apostoli u strahu i panici trče svako na svoju stranu. Što strah čini ljudima najbolje se vidi na primjeru apostola Petra, on u strahu za svoj život kaže strašnu rečenicu: “Ne poznam toga čovjeka“. To može reći čovjek kojega je strah potpuno zakočio, jer ne možemo reći da on nije vjerovao Isusu. Petar je bio s Isusom na svim mjestima, više nego drugi apostoli, bio je na brdu Tabor gdje se Isus preobrazio i pokazao svoju slavu koja će doći nakon križa i umiranja. Ne samo da je vjerovao u proslavu i život vječni, nego je i ugledao Isusovu Slavu i Proslavu… Petar ne samo da je čuo Isusove riječi slugama na svadbi u Kani Galilejskoj da napune posude vodom i napune ih do kraja, te zagrabe i nose ravnatelju stola… Petar i ostali apostoli, jer su bili na toj svadbi, kušali su najbolje vino do tada. Mi danas u to vjerujemo, oni su kušali, mi danas Isusa gledamo u vjeri oni su ga gledali u stvarnosti. Dakle više je nego sigurno da je Petar vjerovao Isusu i ljubio ga svim srcem to je na kraju krajeva i javno rekao i ispovjedio, ali ovdje ga je strah totalno izbacio iz takta. Vidite, dragi slušatelji, što strah radi ljudima, a strah nameće đavao i on prijeti ljudima, on plaši ljude, a Isus oslobađa, spašava riječima i djelima: „Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta, ne bojte se“!

Evanđelje na kraju zaključuje: “Svakomu koji ima još će se dati! U svjetlu vjere pred kojom bježi svaki strah i sve zle sile evanđelje nas želi ojačati da u vjeri rastemo, a onda će nestati svaki strah. Vjera mora biti iz dana u dan jača i onda nam Gospodin preko nje daje mnogo dobra i mnogo pobjeda nad Zlom. Boga se jedino trebamo bojati, a to znači da smo u strahu da ga ne iznevjerimo i da ga ne povrijedimo svojim riječima i djelima. Strah Božji je jedan od darova Duha Svetog, stoji odmah uz dar pobožnosti. Da bi čovjek istinski bio pobožan treba imati u sebi strah Božji. Po njemu se ravna, po njemu prosuđuje druge, po njemu živi. Poznat nam je onaj događaj kad Isus govori u prispodobi kako je jedan sudac živio bez straha Božjega. Isus kaže da se taj sudac Boga nije bojao, a za ljude nije mario. Zbog upornosti jedne udovice i njene ustrajne molitve on joj je pomogao i za nju se na kraju zauzeo. Do tada on je živio bez straha Božjega, bez ikakvog obzira prema drugima i jednostavno je živio daleko od pravog vjernika, pa i od pravog poštenog suca koji se bori za pravdu. Bez straha Božjega čovjek ne može ispravno živjeti i raditi bilo koji posao ili poziv. Neka nam Gospodin udijeli pravih i poštenih radnika i dobrih kršćana. Amen.

Vlč. Damir Slamek, župnik u Orehovici.