Svako dobro djelo dolazi od Isusa

ČITANJA:

od dana: Zah 8,1-8;

Ps 102,16-21.29.22-23;

Lk 9,46-50

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: U učenicima se porodi misao tko bi od njih bio najveći. Znajući tu misao njihova srca, uzme Isus dijete, postavi ga uza se i reče im: »Tko god primi ovo dijete, u moje ime, mene prima. A tko mene prima, prima onoga koji me je poslao. Doista, tko je najmanji među vama svima, taj je velik!« Prihvati Ivan i reče: »Učitelju, vidjesmo jednoga koji u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide za nama.« Reče mu Isus: »Ne branite! Ta tko nije protiv vas, za vas je!«

Je li ljudima koji nisu kršćani i katolici moguće činiti dobro? Kroz povijest Crkva je bila jedino mjesto spasenja. ‘Izvan Crkve nema spasenja’, govorilo se u kršćanskoj starini. Znajući to, nije nam čudno da su se tolike dobre i svete, te povrh svega altruističke duše otiskivale na daleke obale i misionarile. Zašto? Pa zato da se ljudi spase, da izbjegnu vječnu osudu. Otud su njihove pobude vrijedne poštovanja.

Međutim, nakon Drugog vatikanskog sabora i crkvene reforme, crkveni oci su čovjeku dali mogućnost da se spasi i po glasu savjesti. Također su rekli da i oni koji štuju jednoga Boga, kao recimo muslimani, mogu ostvariti spasenje. Vjerujem da je ovakav stav doveo do slabljenja misijskog poleta koji je bio tako jak početkom prošlog stoljeća. Čemu ljude obraćati na kršćanstvo kad se oni, već tamo jesu, mogu spasiti? Ili, da je Nikola Tavelić znao da i muslimani ispovijedajući vjeru u jednoga Boga, časte pravoga Boga, možda ne bi išao propovijedati na njihov blagdan pred džamijom.

Idemo problem postaviti i ovako: Mogu li ljudi činiti dobro i bez Krista? Očito je da mogu. Jedan musliman nikad neće zazvati Isusovo ime (osim ako ga spominje kao Isu, sina Mirjamina), a kamoli prihvatiti da je Sin Božji, ili da se po njemu čini nešto dobra. A morat ćemo priznati da i oni čine nešto dobro, ako nikom onda barem svojim bližnjima.

Gdje je bit problema? Kako možemo biti u pravu? Uzmemo li u obzir riječi sv. Pavla da ništa ne možemo učiniti osim u imenu Isusovu, a shvaćajući to u smislu žrtve na križu za sve ljude, onda stvarno niti jedan čovjek na zemlji ne može učiniti nadnaravno zaslužno djelo osim u Imenu Isusovu. Prema tome, kada danas-sutra vidimo da neki inovjerac ili ateist čini što dobro nemojmo im to priječiti ili omalovažavati. Pognimo se znajući da svako dobro djelo dolazi od Krista. Za nas je onaj tko nije protiv nas!