Imamo dužnost mijenjati sebe da ne bi izgubili vječnost

ČITANJA:

Am 8,4-7;

Ps 113, 1-2.4-8;

1Tim 2,1-8;

Lk 16,1-13

Tekst Evanđelja:

U ono vrijeme: Govoraše Isus svojim učenicima:

»Bijaše neki bogat čovjek koji je imao upravitelja. Ovaj je bio optužen pred njim kao da mu rasipa imanje. On ga pozva pa mu reče: ‘Što to čujem o tebi? Položi račun o svom upravljanju, jer više ne možeš biti upravitelj!’ Nato upravitelj reče u sebi: ‘Što da učinim kad mi gospodar moj oduzima upravu? Kopati? Nemam snage. Prositi? Stidim se. Znam što ću da me prime u svoje kuće kad budem maknut s uprave.’ I pozva dužnike svoga gospodara, jednog po jednog. Upita prvoga: ‘Koliko duguješ gospodaru mojemu?’ On reče: ‘Sto bata ulja.’ A on će mu: ‘Uzmi svoju zadužnicu, sjedni brzo, napiši pedeset.’ Zatim reče drugomu: ‘A ti, koliko ti duguješ?’ On odgovori: ‘Sto korâ pšenice.’ Kaže mu: ‘Uzmi svoju zadužnicu i napiši osamdeset.’ I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi jer sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti.

I ja vama kažem: napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore. Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten. Ako dakle ne bijaste vjerni u nepoštenom bogatstvu, tko li će vam istinsko povjeriti? I ako u tuđem ne bijaste vjerni, tko li će vam vaše dati? Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.«

Crkveni oci u nepoštenu upravitelju prepoznaju đavla koji želi lukavim i popustljivim ponudama zavesti na put propasti Božju djecu. On je gubitnik i otpadnik od Boga koji zna da mu je ostalo još samo malo vremena, te smišlja različite načine kako da svijet, pa i Božji ljudi otpadnu od Boga. Sotona je najveći falsifikator, a to znači veliki prevarant duša. On zna da će uskoro biti izbačen i zato se bori sa Crkvom, to jest Božjim potomstvom koje želi obljutaviti da ništa ne vrijedi i da ga ljudi gaze.

Dok je on snalažljiv, Isus nas poziva na vjernost. Sveti papa Ivan Pavao II je govorio kako je lako biti vjeran jedan dan, jedan tjedan ili jednu godinu, ali kako nije lako ostati vjeran čitav život. Danas smo svjedoci žalosne površnosti i u Crkvi. Papa Franjo govori o (ne) kulturi privremenosti. To znači da se ženimo na par godina, pa ćemo vidjeti. Redimo se za svećenike ili zavjetujemo za redovnike ili redovnice na deset godina pa ćemo vidjeti. Sveti Otac napominje kako kultura privremenosti nije Božji plan sa kršćanskim pozivom. Bogu i bogatstvu se ne može služiti paralelno. Isus je pozivajući apostole tražio da ostave sve i pođu za njim. Mi dakle nemamo pravo mijenjati Božju riječ koja ostaje vječno, ali imamo dužnost mijenjati sebe kako ne bismo izgubili vječnost koju oko nije vidjelo i uho nije čulo, a koju je Bog pripravio vjernim slugama koji ga ljube.

vlč. Ivan Grbešić