Križ - put obnove svijeta i Crkve

ČITANJA:

od dana: 1Tim 2,1-8;

Ps 28,2.6b-9;

Lk 7,1-10

Tekst Evanđelja:

U ono vrijeme: Pošto Isus dovrši sve svoje besjede narodu, uđe u Kafarnaum. Nekomu satniku bijaše bolestan sluga, samo što ne izdahnu, a bijaše mu veoma drag. Kad je satnik čuo za Isusa, posla k njemu starješine židovske moleći ga da dođe i ozdravi mu slugu. Kad oni dođoše Isusu, usrdno ga moljahu: »Dostojan je da mu to učiniš jer voli naš narod, i sinagogu nam je sagradio.«

Isus se uputi s njima. I kad bijaše već kući nadomak, posla satnik prijatelje s porukom: »Gospodine, ne muči se. Nisam dostojan da uđeš pod krov moj. Zato se i ne smatrah dostojnim doći k tebi. Nego – reci riječ da ozdravi sluga moj. Ta i ja, premda sam vlasti podređen, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: ‘Idi!’ – i ode, drugomu: ‘Dođi!’ – i dođe, a sluzi svomu: ‘Učini to!’ – i učini.« Čuvši to, zadivi mu se Isus pa se okrenu mnoštvu koje je išlo za njim i reče: »Kažem vam, ni u Izraelu ne nađoh tolike vjere.« Kad se oni koji su bili poslani vratiše kući, nađoše slugu zdrava.

Danas Isusa svojom vjerom zadivljuje jedan nevjernik. To je poganin, rimski satnik koji je u gradu Kafarnaumu zapovjedao stotini vojnika koji su brinuli za mir i red u tom dijelu rimskog carstva. Satnik po carevu nalogu obavlja svoju službu u tada najprometnijem gradu na obali Galilejskog jezera. Njegova neprilika sa nasmrt bolesnim slugom postaje prilika za susret s Isusom. Ovaj moćan čovjek osjetio se nemoćan pred bolešću sluge koji mu bijaše drag. Prisutnost ljudi, snaga konja, vrijednost novca, svaka titula i sve što imamo odlaze u drugi plan kada osjetimo nemoć i kada smrti gledamo u oči. To je prilika da iskusimo Božju svemoć i ljubav koja spašava.

U satnikovo vrijeme, kao i u naše ljudi su čuli za Isusa, ali požuda tijela, požuda očiju i oholost života ne vode do susreta s Isusom, već u smjeru prolazne moći koja se u nekom trenutku života pokazuje ispraznom. Bez Boga je sve isprazno. To teško prihvaća „napredni čovjek“ u čijem srcu Bog nazaduje. Napredak postaje bog, a on to nije. Napredak bez Boga vodi u oholost kroz koju đavao razara svijet i pojedince. Dovoljno se sjetiti grozote Drugog svjetskog rata kojim su bezbožni ljudi prije 80 godina skoro uništili svijet. Istinska moć je uvijek moć ljubavi koja je zasjala na Isusovu Križu. Zato je Križ bio i ostaje put obnove svijeta i Crkve. Križ bolesti, gubitka voljene osobe, ovisnost, neuspjeh uvijek su bolne životne neprilike, koje postaju prilika da susretnemo Isusa. Isus ozdravlja od nevjere i grijeha tolike koji nekoć i danas postaju njegovi apostoli i graditelji Kraljevstva Božjega na ruševinama prolazne moći.

vlč. Ivan Grbešić