Koristimo li darovane talente?

ČITANJA:

1Sol 4,9-11;

Ps 98,1.7-9;

Mt 25,14-30

Tekst evanđelje:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: »Čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan — svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov.«

»Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’«»Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’«

»A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.’« »Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu: ondje će biti plač i škrgut zubi.’«

Uđimo malo u prostore prispodobe koju Isus pripovijeda. On pripovijeda povijest jednoga čovjeka koji je prije odlaska na put podijelio svojim slugama darove u talentima. Jedan talent odgovara 34 kilograma zlata, a to nije baš malo. U krajnjoj liniji sva trojica sluga dobili su jednako, prema svojim sposobnostima. Na koji način reagiraju sluge? Pri povratku gospodara i njegov upit kako su upotrijebili talente svaki daje odgovor adekvatan njegovu djelovanju.

Prva dva su radili i udvostručili talent kojega su dobili od gospodara. Ali, ovaj treći je svoj sakrio da ga ne izgubi, a ne zna da ga je upravo takvim postupkom nepovratno izgubio. Pogledajmo kako se gubitnik opravdava za takav čin: optužuje gospodara. Nabraja mu njegove grijehe, da bi opravdao svoju lijenost i nespremnost da surađuje s darom koji mu je on dao. Koja farsa! Uvijek je to tako dok je svijeta i vijeka: svaku našu neodgovornost opravdavamo upirući prstom u drugoga, optužujući njega za naše promašaje. Ništa nismo naučili od povijesti svoje i tuđe da bismo napravili u sebi prostor Bogu da On u nama gradi bolji život, svoje kraljevstvo.

Kako razumjeti prispodobu? Ključ razumijevanja jest ideja o Bogu koju imamo. Još više, da li je Bog za nas osoba ili je ideja? Ako je ideja, to onda nije Bog, jer naš Bog nije ideja, on je osoba koja je postavila naše živote na poligon interakcije, međuodnosa… Ako je Bog za nas osoba, kako mi tu osobu Boga zamišljamo? Koje joj atribute pridajemo?

Promotrimo kakvu su ideju o Bogu imali ljudi kojima Isus govori. Među Židovima koji su bili na liniji farizeja, Bog je bio strogi sudac koji je tražio od svojih podložnika da opslužuju njegov Zakon i po zaslugama kako su ga opsluživali tako su i dobili nagradu. Takav stav straha kočio je u ljudima slobodu rasta u dobru i u odnosu prema Bogu. Takav odnos prema Bogu, posebno je priječio čovjeku da se iznutra otvori da bi iskusio Boga i njegovu dobrotu i ljubav koje Bog komunicira čovjeku. Treći zaposlenik-sluga je jedan od tih koji je oličenje Boga farizeja i pismoznanaca, kojega su oni stavili u okvire svojih zakona i ne priopćavaju ga ljudima kao Boga koji s njima ide kroz povijest, i u njima dovršava svoju sliku. I, upravo Isus u svome govoru stavlja u središte trećega slugu koji nije ništa napravio s talentom kojega mu je dao gospodar.

Prispodoba nam govori o strogoj osudi koju gospodar izriče sluzi, ali slugu nije osudio gospodar, nego njegova kriva ideja o Bogu koja ga ostavlja nezrelim i bojažljivim više nego bi trebao biti. Strah ga je učinio nehumanim i paralizirao mu je život, pa zato nije mogao biti usklađen niti sa svojom idejom o Bogu.

Stoga nas ovom prispodobom Isus želi poučiti da se ne smijemo bojati Boga, pred njim imati straha. Pred njim smo pozvani uvijek biti u punoj slobodi srca i uma, jer samo slobodna osoba može čuti i razumjeti Božju ljubav i plan koji gospodar ima s njenim životom i na koji način nas On poziva da sudjelujemo u ostvarenju toga Njegova božanskoga plana.

Ova prispodoba govori o darovima i karizmi koju svaka osoba dobiva od Boga da bi mogla rasti u hodu prema konačnom Božjem kraljevstvu. Nitko nije zakinut u životu. Kapital je ponuđen i svakome dodijeljen, treba se potruditi oko njega, integrirati ga u svoj život i pretvoriti u djelo. Nemoguće je bježati od odgovornosti. Makar to bio i jedan talent, moguće ga je upotrijebiti. Imati darove, a ne dati na njih odgovore put je u osobnu smrt.

Postoji u životu tisuću razloga da čovjek bude obeshrabren, ali treba smoći snage i s povjerenjem u Isusa koračati naprijed, jer ako napraviš korak ima nade i mogućnosti da se nešto promijeni, ali ako ostaješ u svome statičnom i bezvoljnom stanju, imaš samo jednu mogućnost: potonuće u tamu vlastitih dubina iz kojih se nećeš moći izvući jer od tame nećeš vidjeti puta.

Poruka je nama: svatko od nas prima darove prema osobnoj sposobnosti i mogućnosti da ih upotrijebimo za vlastitu izgradnju i izgradnju drugih s kojima smo pozvani graditi Božje kraljevstvo već ovdje dok hodamo ovom zemljom.

Zaključno podsjećam na „mini“ tumačenje riječi i pouka da nikada pojedine rečenice sv. Pisma ne tumačimo izvan konteksta. U ovome tekstu ima jedna rečenica koju je izrekao gospodar: „…onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima.“ (Mt 25,29) Kako protumačiti ovu rečenicu? Najbolje nam ju tumači ova prispodoba… Trećem sluzi nije Bog ništa oduzeo, dapače, dao mu je, ali on nije htio s darovanim talentom raditi tako da ima u izobilju, nego je svojom lijenošću i sebičnošću sam vratio talenat kakvoga je i dobio.

Možda se možemo zapitati: Tko je za mene Bog? Osoba ili nešto…? Kakvog Boga zamišljam: boga Leibniza koji sjedi negdje u visinama i samo čeka gdje ću pogriješiti da odozgo spusti na mene stotinu prokletstava; kao čarobni štapić: kada mi zatreba upotrijebim ga da eventualno skine s mene zlo koje me zadesilo ili udovolji mojoj momentalnoj potrebi…?!; Boga strogog suca koji će me dočekati da me kazni za sve moje ljudske nespretnosti…? Ili, je moj Bog, Bog ljubavi, saveza, koji sa mnom hoda i u meni po snazi svoje otkupljujuće krvi dovršava svoju sliku i vodi me prema svome vječnom kraljevstvu gdje ću s Njim vječno živjeti radost ljubavi i Njegove božanske dobrote?