Jesmo li spremni pomaknuti svoju savjest na viši stupanj?

ČITANJA:

Suci 2,11-19;

Ps 106,34-37.39-40.43ab-44;

Mt 19,16-22

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Gle, pristupi Isusu neki čovjek i reče: »Učitelju, koje mi je dobro činiti da imam život vječni?« A on mu reče: »Što me pitaš o dobrome? Jedan je samo dobar! Ali ako hoćeš u život ući, čuvaj zapovijedi.« Upita ga: »Koje«? A Isus reče:

Ne ubij!

Ne čini preljuba!

Ne ukradi!

Ne svjedoči lažno!

Poštuj oca i majku!

I ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga!

Kaže mu mladić: »Sve sam to čuvao. Što mi još nedostaje?« Reče mu Isus: »Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.« Na tu riječ ode mladić žalostan jer imaše velik imetak.

Slušali smo Gospodina našega koji je obilazio okolo, počeo propovijedati, ustvari uzeo si je za temu širenje kraljevstva Božjega, i to onako ga kako će ga On sada naviještati. Ne onoga koje su njegovi prijatelji zemljaci, farizeji, carinici i ostali učitelji Zakona radili po nekoj strogoj savjesnoj zakonskoj odredbi, nego su to činili iz duše i srca. U današnjem tekstu spominjemo se jednog mladog čovjeka koji je došao pitati Isusa što da on radi, kako da bude savršen, kada ovi pričaju ovako, a On priča drugačije. Pa što da onda učini, kako da se postavi?

Isus mu postavlja problem i rješenje. Pokazuje da ako hoće biti savršen da ostavi sve što ima, uzme jaram Kristov na sebe, i idi za njim. Sad je mladić to saslušao da jedan neobičan način pitajući se kako da ostavi sve, a još je bio iz bogate obitelji, da bi bio savršen. Naime, on se je osjećao dobrim. Držao je do toga što je tadašnji Zakon od farizeja naučavao i govorio. On je to obdržavao i mislio je da dobro čini. I činio je doduše dobro, ali Isus kada je vidio njegovu dobru volju, želio je pomaknuti njegovu savjest na jedan stupanj dalje, na jedan viši stupanj, zato što bi onda mogao djelovati iz savjesti. Ne samo po zakonu dakle, ne samo po vanjštini, nego i iz savjesti, a to znači iz moralnoga svog poticaja i iz toga poticaja jednostavno ići za savršenstvom. U tom pogledu Gospodin je također uspoređivao i druge koji su kao farizeji smatrali da je bogatstvo znak Božjeg blagoslova. Ako je on bogat, i ako mu dobro ide, onda je to značilo da ga Bog prati i da je Božji blagoslov uz njega.

I sada Isus govori nešto drugo: “A zašto ne bi siromašan čovjek, onaj koji ostavi sve to, odnosno onaj koji se barem nije svom dušom i savješću vezao za to, da mora živjeti sa svojom bogatstvom, zašto ne bi i on mogao biti dobar?” I onda u tom mladom čovjeku otvara put, pitanje, novi način gledanja na svijet, “pa i ti možeš biti dobar, savršen, možeš učiniti toliko toga, možeš dati Gospodinu svoju savjest, svoju dušu, svoje srce, možeš postati prijatelj Njemu, i braniti ona socijalna i druga prava i dužnosti koje sam hoćeš preuzeti. I, ne zaboraviti ih iz ljubavi prema Bogu, a dopuštati da to ipak činiš zaista po onom unutarnjem pozivu.

Nama je kritično pitanje danas zašto je naše društvo kako podijeljeno. Imamo jednu grupu ljudi koji su vrlo bogati, ali manju grupu, dok druga veća grupa živi u neimaštini, u potrebama velikim, u poteškoćama, zašto se onda to ne podijeli bolje, zašto se to pitanje ne razriješi na jedan pravedan i socijalno pravedan i jednak način? E, to je ono što nam ostaje, i iz toga možemo reći da bi nam onda Evanđelje imalo utjecaj i na nas današnji suvremeni život, zato što bi trebalo reći ljudima: “Vidiš Gospodin je davno hodao, upozoravao i rekao da se može i jedno i drugo”. Ali, savjest treba okrenuti, svoja dobra usmjeriti na zajedničko dobro, opće dobro, i onda smo na putu savršenstva. Evo to bi mogao biti poticaj za današnji dan.