Promatramo li svoj život kao veliki Božji dar?

ČITANJA:

2Sol 3,6-12.16;

Ps 127,1-2;

Mt 25,14-30

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: »Čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov. Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’

Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.’ A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.’ ‘Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.’«

Kršćani su sluge kojima Bog povjerava dragocjene darove milosti i želi da milosni darovi u našim rukama donose plodove u širenju Kraljevstva Božjega. Isus ne podnosi lijenost i nemar prema primljenim darovima milosti. Takav beskoristan sluga gubi i ono što je primio, a povećava milost onome koji surađuje s milošću Božjom. Bog traži od nas naš osobni doprinos za darove milosti koje nam je povjerio, a koji su sažeti u ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Čovjek već uživa blaženstvo na zemlji, ako svoj život troši u molitvi i radu, u ljubavi prema Bogu koja se očituje u ljubavi prema bližnjemu. A to može svaki, pa i onaj koji je primio “malo”, budući da se i najmanji dar milosti Božje može umnožiti i povećati do astronomskih brojki, a to je “radost” blaženstva što se ne može ničim na zemlji i u vremenu usporediti.

I u ovoj usporedbi o talentima gospodar se vraća ‘tek nakon dugog vremena’. Ali dolazi iznenada, kad ga nitko ne očekuje. I dolazi do konačnoga obračuna. Nagrada se ne isplaćuje prema onome što je tko dobio, nego sukladno vjernosti, marljivosti pojedinoga sluge. Svatko od nas ima svoje vlastite darove, svatko vlastitu zadaću u životu koju on sam mora ispuniti. Marljivi i vjerni sluga jest onaj koji danas i ovdje radi, a ne sanjari o budućnosti. Svijet je nedovršen, Gospodin ga je stvorio, ali je čovjekovo da mu daje ljudski oblik, da se preda do kraja djelu koje mu je sam Tvorac namijenio.

A zapravo je jedino pravo pitanje u životu to što nam je Gospodin dao. Obilno nam je darovao i to bi moralo ispunjati naše srce mirom i ljubavlju. Bog nas neće pitati zašto nismo bili Mojsije, Abraham, Jeremija, ovaj ili onaj velikan povijesti, nego će nas pitati, zašto smo u danim okolnostima propustili biti ono što smo trebali biti, ni manje ni više. I to je sve umijeće našega kratkoga života. Pronaći vlastitu mjeru, naučiti cijeniti darove koje imamo, njih koristiti i do kraja iskoristiti, na dobro upotrijebiti, umnožiti.

Isus nam želi poručiti ovom usporedbom: Ili ćemo promatrati svoj život kao veliki Božji dar nama darovan, pa ćemo ga prihvatiti sa zahvalnošću. Ili ćemo promatrati svoj život u uspredbi s drugima pa ćemo se upustiti u zavist i konkurenciju, i onda će nam za sve biti Bog kriv.

Postoji u životu tisuću razloga da čovjek bude obeshrabren, a upravo je ova usporedba protiv toga usmjerena. Sve što imaš u konačnici ti je povjereno kao dobro, kao dar, i od toga čini ono što možeš najbolje.

U Isusovu okružju bilo je mnoštvo onih koji su stavili sve na jednu – Isusovu – kartu, i na kraju su bili dobitnici. Mnogi koji su bili ona stota izgubljena ovca. Svi su se oni u svome očaju upustili u Isusa i dobili što su tražili. A svijet je još uvijek neispisana knjiga, neobrađena njiva, povijest je isto tako velika radionica. Stoga treba sjeme nade, predanja, žrtve i neumornoga rada, a ne kao lijeni i beskorisni sluga zakopati povjereno i živjeti u stalnu strahu za sebe i ono što mu je dano. Nebo je mjesto i stanje posvemašnje integriranosti, pomirenosti sa sobom, svijetom i Bogom. Na to nas Isus poziva.