Što je život?

ČITANJA:

Mudr 2,1a.12-22;

Ps 34,17-21.23;

Iv 7,1-2.10.25-30

Tekst evanđelja – Isus je obilazio po Galileji; nije htio u Judeju jer su Židovi tražili da ga ubiju. Bijaše blizu židovski Blagdan sjenica. Ali pošto njegova braća uziđoše na blagdan, uziđe i on, ne javno, nego potajno. Rekoše tada neki Jeruzalemci: “Nije li to onaj koga traže da ga ubiju? A evo, posve otvoreno govori i ništa mu ne kažu. Da nisu možda i glavari doista upoznali da je on Krist? Ali za njega znamo odakle je, a kad Krist dođe, nitko neće znati odakle je!”

Na to Isus, koji je učio u Hramu, povika: “Da! Poznajete me i znate odakle sam! A ipak ja nisam došao sam od sebe: postoji jedan istiniti koji me posla. Njega vi ne znate. Ja ga znadem jer sam od njega i on me poslao.” Židovi su otad vrebali da ga uhvate. Ipak nitko ne stavi na nj ruke jer još nije bio došao njegov čas. Riječ Gospodnja!

Poštovani slušatelji, prisjetimo se da je Isus još u Kani Galilejskoj, za vrijeme svadbe, rekao, kako još nije došao njegov čas. Taj čas je čas njegove smrti. Čas kad se Isus ne boji povući krajnje posljedice svoga života i poći u smrt.

Meditiram u odlomku Ivanova evanđelja, vidim i osjećam Isusa u svoj Njegovoj tajanstvenosti i tajnosti kroz koju se skrivao, dokazivao ali i potvrđivao svoj identitet. I dok je obilazio po Galileji; nije htio u Judeju jer su Židovi tražili da ga ubiju. Bijaše blizu židovski Blagdan sjenica, koji se u Jeruzalemu slavio sedam punih dana. Bila je to velika zahvala na kraju žetve i blagdan kad su vjerni Židovi posjećivali Jeruzalem i Hram. Zahvalnica je to i za plodove zemlje, gumna i tijeska, za žito i vino, za rodna polja i masline. Radosna i vesela svetkovina, slavljena uz pjevanje i molitvu psalama, ples i glazbu. Ali, gle čuda! U Jeruzalemu se nije smjelo javno govoriti o Isusu. Po njihovu, bio je problematičan i stalna prijeteća opasnost. Baš kao i kod nas ljudi. Kad ne uspiju u tebi ugasiti svjetlo, kad te ne uspiju izvesti na zlo i zavesti na krive puteve, na mržnju i ogovaranje, krađu i pronevjeru, pokušat će te zaustaviti na nisko potezni udarac u sridu.

Dakle, ljudi, podložni grijehu, zavidni su, ljubomorni i uvijek misle da su, pametniji od tebe i tvoga puta. Tako su i Židovi mislili da njihov Bog mora djelovati i podvrgavati se njihovim željama. No, Isus se ne osvrće na to što govore. Njemu je do vlastite jasnoće i prozračnost. Izručuje se do kraja Ocu i samo o Ocu želi biti ovisan. Želi biti slobodan od svih, slobodan za sve, zato i poručuje Židovima, da ono što naučava, je onoga tko ga je poslao i da vrši volju Oca a ne ljudsku.

Preostaje pitanje, poštovani prijatelji. Vjerujem li ja u Njegovu prisutnost i prihvaćam li Isusa sa svime što on jest, u sebi i za nas. Budimo iskreni prema sebi. Pitajmo se, čega se bojim? Koga se to bojimo? Ako se ne bojim, živim li ja od Krista, s Kristom i za Krista, koji i meni poručuje da je On put, istina i Život! (Iv 14,6). Stoga što je život za mene? Za mene je život prostor između dviju tišina u kojem ima previše buke. A Kraljevstvo nebesko nije poslije, jednom, već upravo sada. Među nama je. Amen!