Znamo li dobro upravljati povjerenom nam baštinom?

ČITANJA:

Post 37,3-4.12-13a.17b-28;

Ps 105,16-21;

Mt 21,33-43.45-46

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus glavarima svećeničkim i starješinama narodnim: »Drugu prispodobu čujte! Bijaše neki domaćin koji posadi vinograd, ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podiže kulu pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. Kad se približilo vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima da uzmu njegov urod. A vinogradari pograbiše njegove sluge pa jednoga istukoše, drugog ubiše, a trećega kamenovaše. I opet posla druge sluge, više njih nego prije, ali oni i s njima postupiše jednako.«

»Naposljetku posla k njima sina svoga misleći: ‘Poštovat će mog sina.’ Ali kad vinogradari ugledaju sina, rekoše među sobom: ‘Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu!’ I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju.«

»Kada dakle dođe gospodar vinograda, što će učiniti s tim vinogradarima?« Kažu mu: »Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što će mu davati urod u svoje vrijeme.«

Kaže im Isus: »Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo — kakvo čudo u očima našim!

Zato će se — kažem vam — oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove!«

Kad su glavari svećenički i farizeji čuli te njegove prispodobe, razumjeli su da govori o njima. I tražili su da ga uhvate, ali se pobojaše mnoštva jer ga je smatralo prorokom.

O, lijepa naša domovina Hrvatska. Kako je moguće da toliki turisti imaju potrebu pronaći odmor i mir na ovim prostorima koje je dobri Bog baš našem narodu dao za domovinu, a mi koji u njoj živimo upravo na tom prekrasnom prostoru ne možemo pronaći blagoslov? Mnogi i premnogi iz tako lijepe Hrvatske iseljavaju. Kako je to moguće? Možemo li se usporediti s ovim vinogradarima koji su dobili na korištenje vinograd, a ne znaju ili ne upravljaju dobro povjerenom baštinom?

Nedavno sam šetao i promatrao obrađena polja Ribnika, Žakanja, Kamanja, tik uz slovensku granicu, u blizini Ozlja i Karlovca. Pitao sam mještane: “Tko obrađuje ova polja, naime poznato mi je da su mnogi iz njih iselili?” “Ma Slovenci ih obrađuju jer njima se isplati, a nama se ne isplati!”, brzo sam dobio odgovor. Znam da bismo sada jako dugo mogli raspravljati o lokalnoj ili državnoj upravi, o ovim i onim odgovornostima, no, siguran sam da Isusov govor o upraviteljima vinograda jest upućen svakom čovjeku, tako i meni koji ovo čitam, i tebi koji ovo slušaš.

Zapravo, ovdje nije samo riječ o materijalnim dobrima kojima se koristimo ili ne koristimo, već se kroz sliku upravljanja materijalnim dobrima želi skrenuti pozornost na ono važnije, na duhovna dobra koja su nam dana u baštinu, a to je ponajprije naš život. Jedno je s drugim povezano. Jer duhovno izgrađena osoba može i mnogu materiju urediti, sjetimo se samo velikih osnivača različitih redovničkih zajednica koji su u relativno kratkom vremenskom razdoblju uredili mnoga materijalna dobra. S druge pak strane, odgovorno korištenje materijalnih dobra u kojem se očituje zahvalnost na povjerenu baštinu nužno nuka čovjeka na razmišljanje o Tvorcu svega stvorenoga. Dakle, svakome od nas dan je u baštinu naš život da ga dobro koristimo. Svatko od nas morat će jednom dati urod svoga života vlasniku, odnosno darivatelju našeg života, to jest Bogu.

Možemo primijetiti kako se gospodar silno trudi oko najmoprimca. Ne samo da je posadio vinograd, nego ga je i ogradio, iskopao tijesak i podigao kulu. Vinograd rodi grožđem koje je slatko za jelo, i od njega se pravi vino koje opet čovjeka poji u žeđi i pritom mu stvara ugodu. Takav je Bog čovjeku. Kad mu daje dar, ne daje bilo što, već vrijednu stvar. Nadalje, daje i različite alate kako bi očuvao povjereni dar. To su zapovijedi koje nam valja vršiti za dobar život nas samih i naših bližnjih. Tijesak jest preša pomoću koje uzgojeno grožđe prešanjem pretvaramo u mošt, od kojeg fermentacijom nastaje vino. Kula predstavlja prostor za obradu vina, vidikovac pomoću kojeg se nagleda sazrijevanje grožđa, kao i uočavanje različitih opasnosti koje bi mogle ugroziti sam vinograd.

Ovo nabrajanje što je sve gospodar učinio želi nam kazati kako se Bog za sve pobrinuo, ali traži našu suradnju, možemo kazati partnerstvo u postizanju dobrih rezultata. Poznato je da one stvari oko kojih smo se više trudili i više cijenimo, za razliku od onih do kojih smo olako došli. Upravo zato Bog želi i nas uključiti u proces ostvarenja dobrog uroda. Nadalje, gospodar vinograda simbolizira Boga. Otac ima puno strpljenja sa najmoprimcima vinogradarima. Ne samo da im je pripremio baštinu već je strpljiv kod preuzimanja uroda. Šalje jedne glasnike, pa druge, pa treće, i na kraju svoga sina, iako već ima dobre informacije o lošem ponašanju vinogradara. Kako se neke stvari u povijesti čovjeka uvijek iznova ponavljaju.

Svaki čovjek dobro zna da se nije sam od sebe rodio, niti je mogao birati vrijeme i mjesto u kojem će se roditi. Čovjek ne može izabrati svoje roditelje. Već samo te, osnovne činjenice, govore nam da postoji netko tko o svemu tome brine. Mi kršćani vjerujemo da je to Bog koji nas stvara iz ljubavi, jer nas želi, i dariva nam život. Istina, taj Bog jest i zahtjevan Bog, jer je svakome od nas dao i određenu misiju povjerivši nam odgovarajuće talente. Naše je da talente razvijamo i izvršimo povjerenu misiju. Pritom imamo slobodnu volju o načinu, tempu i pomagalima kako ćemo talente razvijati i svoju misiju ostvariti. Ta slobodna volja ima toliku snagu da se možemo čak i oglušiti, odnosno okrenuti od onoga koji nam je darovao život.

Jedno ne možemo izbjeći: položiti račun svoga djelovanja, odnosno svoga življenja. Konačni račun biti će na kraju našeg vremenitog života. Ipak, volio bih kada bismo shvatili i dobro razumjeli. Bog se silno trudi oko nas, neprestano nas dariva, ali očekuje da na ljubav uzvratimo ljubavlju. Neka nam to ne bude teško, konačno, po primjeru mnogih, tek tada kada čovjek služi svome Stvoritelju osjeća silnu radost i pripravlja si put u nebo.