Isus suosjeća s nama jer zna da je život zahtjevno putovanje

ČITANJA:

Post 3,9-24;

Ps 90,2-6.12-13;

Mk 8,1-10

Tekst evanđelja:

Onih se dana opet skupio silan svijet. Budući da nisu imali što jesti, dozva Isus učenike pa im reče: »Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me i nemaju što jesti. Ako ih otpravim gladne njihovim kućama, klonut će putem. A neki su od njih došli iz daleka.« Učenici mu odgovore: »Otkuda bi ih tko ovdje u pustinji mogao nahraniti kruhom?« On ih zapita: »Koliko kruhova imate?« Oni odgovore: »Sedam.« Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji. I uze sedam kruhova, zahvali, razlomi i davaše svojim učenicima da posluže. I poslužiše mnoštvu. A imali su i malo ribica. Blagoslovi i njih te reče da i to posluže. I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka odniješe sedam košara. Bilo je oko četiri tisuće ljudi. Tada ih otpusti, a sam sa svojim učenicima odmah uđe u lađu i ode u kraj dalmanutski.

Dobro jutro svim slušateljima!

Nastavljamo čitati pismo koje nam je papa Franjo uputio za svjetski dan bolesnika u kojemu potvrđuje da je “Ljudska besplatnost kvasac djelovanja mnogobrojnih volonterâ koji su vrlo važni na društveno-zdravstvenom području i koji na rječit način žive duhovnost Dobroga Samarijanca.” … i nakon zahvale raznim dobrovoljnim udrugama na socijalno-zdravstvenom području navodi: “Vaš volonterski rad u zdravstvenim ustanovama i domovima, koji se proteže od pružanja zdravstvene skrbi do pružanja duhovne podrške, od temeljne je važnosti. Njihovu blagodat uživaju bezbrojne osobe koje su bolesne, same, starije ili osobe krhke u tijelu ili duši. Pozivam vas da i dalje budete znak prisutnosti Crkve u sekulariziranom svijetu. Volonter je nesebični prijatelj s kojim se mogu dijeliti osobne misli i emocije; svojim strpljivim slušanjem on omogućuje bolesniku da od pasivnog primatelja skrbi postane aktivni sudionik i protagonist odnosa uzajamnosti koji može obnoviti nadu i potaknuti otvorenost za daljnje liječenje. Volonterski rad prenosi vrijednosti, ponašanja i načine života u čijem je središtu želja za darivanjem. To je također način da se zdravstvenu skrb učini humanijom…”

U današnjem Evanđelju Gospodin suosjeća s mnoštvom. Suosjeća s nama ljudima, zna da je život zahtjevno putovanje, zna da bez njega, ne možemo naći put, nego izgubiti stazu i pravi smjer. Zato nam nudi kruh za putovanje, hranu za povratak u naše domove, naš cilj. Kruh puta je onaj koji se množi polazeći od onoga što učenici, mi njegovi učenici, stavljamo na raspolaganje. Gospodin pojačava našu velikodušnost, naše vrijeme dano na raspolaganje onima koji nas trebaju. Kruh puta nije ništa drugo do naš podijeljeni kruh i stoga umnožen. Mi smo učenici, koji trebamo nahraniti gomilu, i dopustiti svakom čovjeku da se uputi kući. Ali pod jednim uvjetom: moramo dati sve što jesmo, do kraja, do zadnjeg daha. Učenici imaju sedam kruhova: to je broj savršenstva. Jao nama ako svoju vjeru živimo polovično, jao nama ako pred gladnim mnoštvom prebacimo odgovornost na Boga. Od nas se traži da nahranimo gomile za koje Bog suosjeća. I ne trebamo se bojati: kad jedanput podijelimo kruh, iznijet ćemo sedam košarica; ono što smo darovali bit će vraćeno stostruko.

Molimo: Gospodine Isuse, ti-si zapovjedio učenicima da ti donesu kruhove i ribe, a ti-si-ih uzeo u svoje ruke; danas tražiš nas da ti nešto damo; makar maleno ili nevidljivo, prihvati i blagoslovi naše darove, Isuse.

Nastojanje za danas: Danas ću pokušati darovati nešto osobno nekome koga ne poznajem.