SVAKODNEVNO U 7:45 Vlč. Branko Koretić: Iskustvo ljubavi koja pobjeđuje smrt, zaista je iskustvo Uskrsa!

ČITANJA:

Dj 2, 36-41;

Ps 33, 4-5.18-20.22;

Iv 20, 11-18

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Marija je stajala vani kod groba i plakala. Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo — jedan kod glave, drugi kod nogu. Kažu joj oni: »Ženo, što plačeš?« Odgovori im: »Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše.« Rekavši to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus.

Kaže joj Isus: »Ženo, što plačeš? Koga tražiš?« Misleći da je to vrtlar, reče mu ona: »Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga ostavio i ja ću ga uzeti.« Kaže joj Isus: »Marijo!« Ona se okrene te će mu hebrejski: »Rabbuni!« — što znači: »Učitelju!« Kaže joj Isus: »Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu.«

Ode dakle Marija Magdalena i navijesti učenicima: »Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao.«

Riječ Božju tumači vlč. Branko Koretić:

Hvaljen Isus i Marija, dragi slušatelji Hrvatskoga katoličkog radija!

Navještaj evanđelja uvijek donosi plodove. Pisac današnjeg odlomka evanđelja je apostol Ivan, učenik Isusa Krista, očevidac mnogih Isusovih djela. Sin Zebadea i Salome. Autor četvrtog evanđelja kao i tri poslanice nazvane njegovim imenom i knjige Otkrivenja. Prvotno je s obitelji bio ribar na Galilejskom moru, pa učenik i suradnik Ivana Krstitelja. Prvi je sa Andrijom pošao za Kristom. Nalazi se, uz Petra i Jakova Starijega, svoga brata, u užoj skupini učenika, koju Isus u određenim okolnostima uzima sa sobom, u čemu se očituje Učiteljev prisniji odnos s tom trojicom.

Zajedno je s Petrom i Jakovom kada Isus, u Kafarnaumu, ulazi u Petrovu kuću kako bi mu ozdravio punicu (Mk 1.29); s ostalom dvojicom slijedi Krista u kuću nadglednika sinagoge Jaira, čija je kći vraćena u život (Mk 5.37); slijedi ga dok se uspinje na goru Tabor gdje će svjedočiti Preobraženju Gospodnjem (Mk 9.2); uz njega je na Maslinskoj gori kad, pred veličinom Hrama, izgovara besjedu o svršetku grada i svijeta (Mk 13.3); blizu mu je kad se u Getsemanskom vrtu povlači kako bi uputio molitvu Ocu prije muke (Mk 14.33).

Prvog dana Pashe zajedno s Petrom, s kojim je uvijek gajio najdublje prijateljstvo, po Isusovom zahtjevu priprema i posljednju večeru (Lk 22.8). Unatoč opasnosti, najveću vjernost i hrabrost pokazao je kada je ostao, kao jedini od apostola, zajedno sa Djevicom Marijom, Isusovom tetom Marijom Kleofinom i Marijom Magdalenom, podno raspetog Isusa (Iv 19.25-26). Tada je Isus svoju Majku povjerio baš njemu, da se za nju brine.

Ivanovo evanđelje je svjedočenje očevidca o životu, smrti i uskrsnuću Isusa iz Nazareta, napisano od Isusovog najbližeg prijatelja. Pisac je svjedok događaja koje opisuje. To i sam jasno kaže  „i vidjesmo slavu njegovu“ (Iv 1.14), i još jasnije „Onaj koji je vidio svjedoči i istinito je svjedočanstvo njegovo. On zna da govori istinu da i vi vjerujete…“ (Iv 19.35). I pred kraj evanđelja pisac piše „Taj učenik za ovo svjedoči i ovo napisa. I znamo da je istinito svjedočanstvo njegovo“ (Iv 21.24). Potvrdu ove tvrdnje možemo naći u samom tekstu evanđelja gdje pisac detaljno i jasno opisuje vrijeme i mjesto pojedinih događaja, imenujući lokacije i ljude koji susreću Isusa.

Čuli smo evanđelje. Ivan opisuje kako se Isus ukazao Mariji Magdaleni. Posebno ističe već iskustvo prve crkve da je sada Isus na drugi način živ, da on uzlazi, uzlazi k Ocu. I tu je već sadržan poziv svim ljudima da zajedno s njim krenu prema njegovu uzlasku k Ocu, jer on uzlazi da nama pripravi mjesto. Uskrsnuće je strogo nadnaravni događaj što predstavljaju ljudi i anđeli u bijeljini. Ostaje nam tajna, kako se to zbilo. Marija ne čeka odgovor anđela, osjeti da je netko u blizini, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus.

Isus se Mariji iz Magdale obraća njezinim imenom. Kad čuje da Isus izgovara njezino ime, prepoznaje ga. Isus joj se obraćao i ranije: „Ženo, zašto plačeš?“ (Iv 20,15). Ali ga po glasu nije prepoznala. No sada, budući da je naziva imenom, ona čuje ljubav koju je osjećala u svakome susretu s Isusom. Ona u ovome imenu osjeća da ljubav, kojom ju je Isus ljubio, nije prošla, nego na nov način prisutna, da ljubav traje dulje od smrti da smrću nije razorena. Ovo iskustvo ljubavi koja pobjeđuje smrt, za Mariju iz Magdale je zaista iskustvo Uskrsa. Marija želi i nas ohrabriti da vjerujemo u ovu ljubav koju smrt ne može ukinuti. Ovo vrijedi za ljubav prema čovjeku. Ona će trajati dulje od smrti. Ali to vrijedi i za Isusovu ljubav i za Božju ljubav koju katkada smijemo iskusiti u tišini, u bogoslužju, u meditaciji o nekoj riječi. Ljubav, kojom nam se Isus obraća u oproštajnim govorima, susrest će nas i onda kad u smrti susretnemo Uskrsnuloga.

Iskustvo ljubavi tjera Mariju da zagrli Isusa. Ipak, Isus joj govori: „Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu.“ Ljubav koju iskusujemo u uskrsnuću nije ljubav koju možemo zadržati, nego ljubav koja ostavlja slobodnim. Mi bismo se rado skopčali s onim koga ljubimo. Ali u svakomu od nas je i nešto što uzmiče dohvatu, nešto što tek mora uzići Ocu. Kad u svojoj ljubavi jednih prema drugima otkrijemo ono što ne možemo zadržati, tada usred naše ljubavi stječemo iskustvo uskrsnuća. Ljubav nam tada otvara pogled za ono što nadilazi našu ljubav. To našu ljubav održava živom i daje joj okus tajne i nedodirljiva dostojanstva.

Sv. Ivan i sv. Petar pojavljuju se zajedno kada su na prvu Pedesetnicu, puni Duha Svetog propovijedali mnoštvu te ga krstili (Dj 2), ili kada čine prvo čudo ozdravljenja nakon Isusovog uzašašća ozdravivši čovjeka koji bijaše hrom više od četrdeset godina (Dj 3), a što ih je dovelo pred židovsko vijeće glavara, starješina, pismoznanaca i svećenika, pred kojima su neustrašivo govorili o Isusu kao Kristu, unatoč prijetnjama koje su im ovi upućivali (Dj 4). Nakon obraćenja Samarije poslaše tamo Petra i Ivana pa se pomoliše za njih da bi primili Duha Svetoga (Dj 8.14-15)

Sam Ivan jasno izražava svrhu pisanja evanđelja. U Iv 20.31 možemo pročitati: „A ova su zapisana, da vjerujete, da Isus jest Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u ime njegovo.“ Ivan želi evanđeljem pomoći ljudima da povjeruju da je Isus Mesija i Sin Božji. Njegova želja je da kroz vjeru ljudi dobiju dar vječnog života kroz Isusa Krista.

Zbog jednostavnosti, s jedne strane, i duhovne dubine, s druge, Ivanovo evanđelje mnogi smatraju najljepšim evanđeljem. Ivanovo evanđelje naglašava, više nego bilo koje drugo, Isusovo Božanstvo. Ivan želi jasno svima dati do znanja tko je Isus. Želi da znamo da je Isus Bog koji se utjelovio u ljudsko tijelo, koji je zadivio ljude svojim čudima i učenjem.

Isus je Bog koji je živio bezgrešan život, da bi potom dragovoljno dao svoj život za otkupljenje ljudskih grijeha. On je Bog koji je nakon tri dana pobijedio samu smrt i izašao iz groba živ. Isus nije obični duhovni učitelj koji želi ljudima objasniti put do Boga, Isus je sam Bog, i želi da ljudi vjeruju u Njega.

Ivanovo evanđelje je moćan i predivan prikaz Isusa iz Nazareta kao samoga Boga. Objašnjava i dopunjuje sinoptička evanđelja dubljom duhovnom dimenzijom i poimanjem Isusa Krista. Taj naglasak na duhovnu dimenziju pomaže nam da jasnije spoznamo pravi Isusov identitet i potiče nas da odredimo naš odnos prema njemu. Isus nas poziva iz tame grijeha prijeći u život. Ali nam kaže: „Bez mene ne možete ništa.“ Oče izbavi me iz ovoga časa. Tada i sam govori: „Zato i dođoh u ovaj čas.“ Iskustvo grijeha, iskustvo tame, nemoći, fizičke i duhovne klonulosti, to je iskustvo smrti, beživotnosti, straha kod svakog od nas.

Iskustvo Uskrsa – pobjeda nad smrću. Bog koji oživljuje, čija riječ hrabri, podiže, tješi, daje nadu, vraća smisao, izaziva radost. Treba ga upoznati, treba mu vjerovati. Tada će nestati strah za tijelo i probudit će se briga za dušu. Neće nam više biti važno što drugi o nama misle, tko sam ja već kakvim me Bog vidi, kakav sam ja. Tu ću spoznati tko sam i zašto sam stvoren. Isusovo uskrsnuće je nada tolikima koji trpe, pate, koji su obezvrijeđeni, bolesnima, žalosnima, umirućima. I s pravom: Isus Krist jest Bog! Isus Krist jest Gospodin! Živ je! Među nama je!

Vlč. Branko Koretić, župnik župe sv. Petra apostola Ivanić Grad