Budi dio naše mreže

Zna Otac vaš nebeski...

"Zašto smo slabi upravitelji Božjih dobara? Odgovorimo svaki sebi. Mnogi su isplanirali, izračunali, osigurali, a onda je odjednom sve to nestalo, propalo. Dogodi se iznenadna smrt drage osobe, teška bolest, bankrot, prirodna katastrofa. I kuknjava i pitanje: 'Gdje je sada Bog?'"

/ tp

Autorica: s. Robertina Medven

Evanđelisti su o prvim kršćanskim zajednicama zapisali da su svi bili združeni i sve im bijaše zajedničko. Prodali su sva imanja i dobra i porazdijelili svima, koliko je kome bilo potrebno. Citiram Djela apostolska: ‘U mnoštvu onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša… sve im bijaše zajedničko… nitko među njima nije oskudijevao’ (Dj 4, 32-35).

Koliko smo se mi udaljili od ovakvog evanđeoskog ideala kršćanske zajednice? Što nam je to donijelo? Materijalistički duh, život bez vjere donio je ratove, smrt, nepravde, okrutnosti, mržnju, bezosjećajnost. Bog je stvorio sve savršeno i lijepo, ali čovjek bez Boga uništava prirodne ljepote i sam truje svoje izvore zdrave hrane. Postupno se gubi osjećaj za ljudske vrjednote, pa se već i u djece nazire sebičnost, okrenutost prema sebi, doza okrutnosti prema drugima i drukčijima. Danas su zatvorena mnoga radna mjesta, ali u gostionicama i sličnim prostorima traži se mjesto više.

Jedna gospođa mi reče: ‘Išla sam s prijateljicom na kavu. Obišle smo nekoliko kafića, ali svagdje je puno.’ Bog nam je sve tako divno stvorio, a na kraju, kako piše u Knjizi Postanka: ”Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. I blagoslovi ih Bog i reče im: ‘Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji’ (Post 1, 27- 29)! Sedmi dan stvaranja Bog blagoslovi i posveti kao dan Gospodnji i dan počinka.

Zašto smo slabi upravitelji Božjih dobara? Odgovorimo svaki sebi. Mnogi su isplanirali, izračunali, osigurali, a onda je odjednom sve to nestalo, propalo. Dogodi se iznenadna smrt drage osobe, teška bolest, bankrot, prirodna katastrofa. I kuknjava i pitanje: ‘Gdje je sada Bog?’ Bog nas uvijek ljubi, On je vjeran svojim obećanjima i onda kad mi Njega zaboravljamo i opterećujemo se nepotrebnim stvarima i brigama. Okrećemo se malo Bogu, a mnogo više stavljamo sigurnost u ono što smo ‘spremili na stranu, neka se nađe’.

Najprije služimo bogatstvu, imanju, a tek za velike blagdane odemo u crkvu ili kad su proštenja – da nas ljudi vide. Inače nemamo vremena za Boga, što će nam On, molitva, ljubav prema bližnjima i svojim radnicima? Mi smo neograničeni gospodari, sposobni prevariti, namaknuti. I tako se s radnicima postupa kao s alatima kojima poslodavac povećava dobit. A onda kad se dogodi nesreća predbacujemo – ne sebi, nego Bogu.

Čovjek ne može biti gospodar Bogu, samo mu treba služiti. Mnogi ljudi tako žive kao da neće nikada umrijeti. Međutim, nikakva šteta nije tako velika kao kad čovjek izgubi dušu. ‘Jer što koristi čovjeku, ako dobije sav svijet, a pritom izgubi dušu svoju’ (Mt 16,26)?

I zato ponavljam, kad smo u bilo kojoj potrebi, mi nismo sami. Uvijek postoji izlaz jer se za nas brine Bog. Od njega možemo isprositi pomoć ne samo za sebe, nego i za druge. Stavimo Boga u srce života svoga! On je tu i za tebe i za mene! I kaže nam da su bogatstvo i Bog dva različita gospodara kojima se ne može služiti u isto vrijeme. I dodaje: ‘Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući?… Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vrjedniji od njih?’ Dalje se spominju i ljiljani i trava i Bog zaključuje: ‘Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Ne budite, dakle, zabrinuti za sutra!… Dosta je svakom danu zla njegova’ (Mt 6,26-34).

Doduše, malo koji čovjek nije proživio tijekom života trenutke kada mu se činilo da ga je i Bog zaboravio i napustio. To se dogodilo i Isusu u smrtnoj borbi na križu kad je vapio: ‘Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?’ (Mt 27,46)?

Isus se ovom molitvom čvrsto drži uz Boga. Bog ga nije skinuo s križa, ali je umro po njegovoj volji da spasi svijet i nama dadne primjer kako i mi u našim smrtnim mukama trebamo vapiti Bogu, kao i On. Vjera je predanje u Božju volju. Svoje brige predajmo u Očeve ruke da se kroz nas može On proslaviti. Isus nas je naučio moliti Očenaš i ‘kruh naš svagdanji daj nam danas’ Molimo ga u svakoj potrebi, iako Otac naš zna što nam je sve potrebno.

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja