Utjelovljenje Sina Božjega objava je Božje slave u našemu svijetu

Razmatranje na temelju misnih čitanja: Iz 52,7-10; Ps 98,1-6; Heb 1,1-6; Iv 1,1-18, pripremio je karmelićanin o. Danijel Čolo.

Početak Ivanova evanđelja započinje riječima:

“U početku bijaše Riječ

i Riječ bijaše u Boga

i Riječ bijaše Bog.

Ona bijaše u početku u Boga.

Sve postade po njoj

i bez nje ne postade ništa…”

Prvi dio pjesme pjeva o sveopćem značenju Riječi, drugi je jedna ispovijest vjerničke zajednice. Polazne riječi današnjega evanđelja govore o konkretnom iskustvu koje je zajednica imala s našim Isusom. Bog postaje čovjekom. Božanska Riječ postala je konkretna, ljudska, iskustvena. Utjelovljenje Sina Božjega objava je Božje slave u našemu svijetu. Bog nije preobučen u ljudsko tijelo. On nam je došao kao povijesna, utjelovljena Riječ. I danas ta utjelovljena Riječ želi se uvijek utjelovljivati u našim srcima.

Svetkovina rođenja Gospodinova pobjeda je istinskog svjetla koje na poseban način obasjava ljudska srca. S velikom nježnošću i pažnjom želimo pristupiti jedni drugima. Jaslice su osobna iskaznica posebne topline i ljudskosti našega Boga. Uskrsnuće usmjeruje pogled na Božju moć koja pobjeđuje smrt i otvara nam nadu u puninu Kraljevstva. Božić očituje nježnu ljubav, poniznost i dobrotu koja nam se izručuje usred ovoga napaćenoga svijeta i u njemu nas želi poučiti novom načinu života i ljubljenja na Božji način. Bog je postao Emanuel i od njega nas više ne dijeli nikakva zapreka ni udaljenost. Postao je dijete pa mu bez straha možemo reći ti. Dolazi bez vojske anđela. Novorođeni kralj dolazi bez oružane i vojne pratnje. Ne želi osvojiti svijet izvana, nego iznutra promijeniti srca. Želi slomiti našu silovitost, samovolju, gramzivost likom nezaštićenog djeteta. On je htio da nas na takav način svlada i privuče k sebi.

Bog je postao čovjekom. Rodio se u vremenu i prostoru kao jedan od nas u svemu jednak osim u grijehu. Razumijem li što znače riječi Sin Božji. Biti djetetom jest put kojim možemo doći do Boga. Biti posve malen, taj pridjev koji je tako bio drag sv. Maloj Tereziji. Put djetinjstva je put našeg pobožanstvenjenja. Tko nije shvatio poruku svetkovine rođenja Gospodinova, nije shvatio kršćanstvo. Bolje reći, tko nije prihvatio otajstvo utjelovljenja ne može ući u kraljevstvo nebesko. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. Ne prima ga onaj koji ne želi ući u otajstvo, tj. u živi odnos s njim. Tko stupi s njim u živi odnos neminovno se susreće s pozivom na promjenu. Ako me ruke djeteta Isusa iz jaslica nisu dotakle, ako u naručje nisam uzeo Isusa iz jaslica u privinuo ga uz svoje grudi, ništa se posebno nije dogodilo. Životinje se pred njim prigibaju i tako slave svoga tvorca, a mi koji smo njegova slika i prilika, prepoznajemo li u plaču novorođenog djeteta glas svoga Gospodara? Prepoznajemo li ga dosita? Jesmo li se udaljili od priproste štalice jer mislimo da smo odveć otmjeni i mudri?

Ove jednostavne jaslice pozivaju nas da trebamo moliti dragoga Boga da nam podari jednostavno srce, srce djeteta koje će drugima buditi radost i nadu i tako oživljavati one utješne i djelotvorne riječi, ne bojte se, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.