Svjetlosti, koja je sišla s neba, još uvijek se suprotstavlja kobna noć grijeha

Razmatranje na temelju misnih čitanja: Dj 6,8-10; 7,54-60; Ps 31,3c-4.6ab.7b.8a.17.21ab; Mt 10,17-22; pripremio je karmelićanin o. Danijel Čolo.

Postoji nešto u otajstvu rođenja Gospodinova, neka zraka radosti koju svi nastoje udahnuti, pa i oni koji ne vjeruju u Krista. Otajstvo Božića jest rijeka ljubavi koja ljudska srca ispunja radošću i mirisom života vječnoga. Mnogi tu rijeku ljubavi pretežno doživljavaju kao izvanjsku manifestaciju izraženu mnoštvom lampica koje svijetle po gradovima s izazovnim artiklima u izlozima trgovina. To je komercijalizacija i profanacija koja ne može pružiti puni smisao Božića. Za vjernika put do Jaslica u kojem leži ljubav svakog čovjeka jest put do mira. Postoji nešto onkraj tog vanjskog prizora božićne manifestacije na ulicama. Okićeni borovi i spremljeni pokloni ispod njih ne mogu zadovoljiti našu želju koja je privučena jednim drugim svjetlom koje nas preko oltara vodi do ispunjenja naše nade. Čudo svete Noći izrečeno riječima evanđelja po Ivanu: „I Riječ tijelom postade“, trenutak je sretnog ispunjenja naše nade.

Svatko od nas na sebi svojstven način iskusio je sreću svete Noći. Unatoč tomu, imajmo svijest da Nebo i Zemlja još nisu jedno. Već na sv. Stjepana odijevamo u liturgiji crveno ruho, a tom mučeniku pridružen je zbor nevine dječice iz Betlehema. U svetoj Noći odjekuje „Mir na zemlji svim ljudima dobre volje.“ Gdje je tu veselje, ako već drugi dan slavimo mučeništvo? Mir na zemlji svim ljudima dobre volje. Ali vidimo i danas da nisu svi dobre volje. I kao nekada, tako i sada na otajstven način, zlo ovija svijet u noći, potrebno je da Sin vječnoga Oca siđe s nebeske slave u naša srca. Taj silazak jest svijetlo, ali samo onima koji ga primiše u svojoj slobodi, koji su rekli DA kad im je pokucao na vratima srdaca. Takvima je donio mir, onima koji mu povjerovaše, ali ne i mir onima koji hode u tami nevjere. Ne može mir počivati na onomu koji ga ne prihvaća. Ljubav silu ne poznaje, ne onu silu kako ju mi podrazumijevamo. Zato je i danas to djetešce svete Noći kamen smutnje i spoticanja onima koji krše svako dostojanstvo ljudske osobe. Sveta Noć je teška i ozbiljna istina koju ne treba prikriti poetski čar Djeteta u jaslama. Svjetlosti koja je sišla s neba još uvijek se suprotstavlja kobna noć grijeha koji želi oduzeti svakome čovjeku to isto svjetlo. Ta noć grijeha instrumentalizira se na razne perfidne načine kako bi dominirala nama ljudima, koji smo otkupljeni krvlju tog istog Djetešca koje je došlo u svetoj Noći.

Dijete koje leži u jaslama i pruža ruke prema Josipu i Mariji, pruža ih i prema nama. Te ruke govore slijedite me, i to sve do Golgote. Pred Djetetom u jaslama dijele se duhovi. To Dijete nas poziva da odaberemo između svjetla i tmine. Duboko sam uvjeren da želimo izabrati put svijetla.

Živi i utjelovljeni Bog daje nam udioništvo u svom božanstvu. On postaje jedan od nas i poistovjećuje se s nama. Biti jedno s Bogom divni je početak sudjelovanja u Božjem kraljevstvu koje je započelo Utjelovljenjem. Događajem svete Noći svatko od nas živi Božanski život. Ako je Bog u nama i ako je on Ljubav, mi ne možemo ne voljeti našu braću i sestre. Na taj način naša ljubav prema bližnjemu odražava mjeru ljubavi prema Bogu. Prirodna ljubav veže se pretežno uz krvno srodstvo, ostali nam mogu „stranci“, možda čak biti i „odbojni.“ Za kršćanina ne postoji „stranac.“ Onaj koji se nalazi pokraj nas naš je bližnji, onaj komu najviše trebamo. Ljubav prema Isusu ne poznaje granice, ona se nikad ne zaustavlja, ni ružnoća joj nije odbojna. Sjetimo se svete Tereze iz Kalkute i onoga što je ona činila. Onaj koji slijedi Isusovu ljubav traži ljude za Boga, a ne samo za sebe. Onaj koji se daje izvanjskim stvarima zato da bi nešto postigao i sačuvao, gubi. Onaj koji se predaje Bogu, dobiva.

Biti Božje dijete znači izvršavati njegovu volju. Ako to činimo, možemo živjeti sadašnjost, rasterećeni za svu budućnost. Vršiti volju Božju, jedina je zaokupljenost kršćana. Sve ostale brige Gospodin preuzima na sebe. Ako pripadamo Kristu, pozvani smo živjeti čitav njegov život. A njegov život jest put Sina Božjega koji je postao čovjekom. Taj put preko Getsemanija i Golgote vodi do pobjede Uskrsa. Put Sina Božjega jest put svakog čovjeka koji svoju puninu očekuje u slavi Uskrsnuća.