Svaki krštenik pozvan je na aktivno sudjelovanje u širenju Radosne vijesti i rastu Božjeg Kraljevstva

ČITANJA:

Heb 12, 18-19. 21-24

Ps 48, 2-3a. 3b-4. 9. 10-11

Mk 6, 7-13

Iz Evanđelja po Marku:

“U ono vrijeme: Dozva Isus dvanaestoricu te ih počne slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima. I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novca o pojasu, nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina. I govoraše im: »Kad uđete gdje u kuću, u njoj ostanite dok ne odete odande. Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, iziđite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedočanstvo.« Otišavši, propovijedali su obraćenje, izgonili mnoge zloduhe, i mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali.”

Hvaljen Isus i Marija, poštovani i dragi slušatelji Hrvatskog Katoličkog radija! I danas, kao i nekoć, Karmel mnoge duše privlači na neprekidno traženje Boga u samoći, gdje poput „boravka u pustinji“ sam Gospodin progovara srcu. No, današnji evanđeoski tekst poziva i šalje apostole u akciju. Radost mi je što iz klauzure Karmela sv. Male Terezije u Kloštar Ivaniću mogu s vama skromno razmatrati svetu Božju Riječ.

Isus je obilazio selima uokolo i naučavao. Apostoli su do sada bili s njime. Isus ih šalje jer u njima želi nastaviti svoje djelo. Rast Božjega Kraljevstva ne može se zaustaviti. Šalje ih po dvojicu kako bi njihovo svjedočanstvo bilo vjerodostojno. U ovome otkrivamo još jednu važnu perspektivu: Crkva je uvijek zajednica pozvanih. Gospodin im daje vlast nad nečistim dusima u čemu se očituje snaga jednoga Kristova Duha, prisutnost Božjeg Kraljevstva i pobjeda nad Sotonom. Stoga im Isus i zapovijeda da na put ne nose ništa osim štapa. Ni kruha, ni torbe, ni novca. Nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina. Ovdje se ne radi toliko o askezi i siromaštvu poslanika već o siromaštvu poslanja, o duhovnoj slobodi i snazi Božjega Duha koji onda nesmetano djeluje.

U duhu tog siromaštva učenici se ne smiju predstavljati kao ugledne, uvažene osobe i tražiti bolje kuće, bolja gostoprimstva što bi godilo taštini i oholosti. Propovijedanje ne smije biti prigoda za stjecanje bogatstva, raznih povlastica i traženje vlastite udobnosti. Isus od svojih zahtijeva stalnost, vjernost, ustrajnost i slobodu Duha. Prašina s nogu stresa se samo u odnosu na one koji ne prihvaćaju navještaj Kraljevstva. Apostoli vjerno izvršavaju Isusov nalog: propovijedaju obraćenje, izgone mnoge zloduhe, nemoćnike mažu uljem i oni ozdravljaju.

Kao što možemo primijetiti, u poslanju apostola sve su značajke naviještanja Evanđelja. Ono što Isus traži od apostola vrijedi i danas. Doduše, način i metoda evangelizacije se mijenjaju, no ostaje ono temeljno: navještaj Radosne vijesti i poziv na obraćenje, najbolje se šire svjedočanstvom ljubavi i služenja bez pridržaja svakom čovjeku patniku. Tako se vidi da je Kraljevstvo Božje među nama, da je prisutno i djelotvorno.

Gospodine, Ti si htio da apostoli nastave Tvoje djelo, da aktivno sudjeluju u širenju Radosne vijesti i rastu Božjeg Kraljevstva. To poslanje upućeno je svakom kršteniku.

Hvala Ti što i mene pozivaš, što me šalješ, što računaš na mene! Dao si mi darove, sposobnosti kojima mogu puno učiniti ako se oslonim na Tebe. Tebi je milo siromaštvo poslanja. Udijeli mi slobodu Duha, povjerenje da s Tobom i onaj jedan talent mogu umnožiti ako marljivo radim, prepuštajući plodove Tebi.

Neka moj život i sve moje bude bližnjima poput ulja koje liječi rane, kako bismo po djelotvornoj bratskoj ljubavi svi zadobili zdravlje.

A kada me napuste snage, kad pomislim da ništa ne posjedujem, molim Te, daruj mi milost da Ti predam to „ništa“. Ponizno ću tada sklopiti ruke na molitvu i Tebi predati svoj život poput zrna koje umire da bi donijelo plod za Tvoje Vječno Kraljevstvo.