Što omogućuje šutljivost srca? Riječ Božju tumači s. Ljiljana Radošević

ČITANJA:

Heb 1,1-6;

Ps 97,1.2b.6.7c.9;

Mk 1,14-20

Tekst evanđelja:

“Pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!« I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. I reče im Isus: »Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim. Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže. Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima, i otiđu za njim.”

Na svetkovinu Krštenja Gospodinova, koju proslavismo jučer, slavili smo još jedan vidik Božjeg očovječenja. Bog se pojavio ne samo u tijelu Djeteta kojeg smo gledali u jaslama, nego i u elementima stvorenja. Silazeći u vodu Jordana Isus posvećuje stvorenje. Isus ulazi u vode Jordana, u kojima je s ljudi oprana njihova krivica. On dakle stoji u Jordanu koji je ispunjen krivnjom čovječanstva. Postaje solidaran s nama grešnicima. I dok stoji u vodi, nad njim se otvara nebo i odzvanja glas: „Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!“ (Mk 1,11) Ovo vrijedi i za nas, koji često živimo svoju ljudsku stvarnost opterećeni krivnjom i strahovima. Kad mi iz takve svoje egzistencijalne stvarnosti pogledamo gore prema nebu, i nad nama se otvara nebo. To širi naše srce jer iz otvorenog neba čujemo Božju riječ koja nam obećava bezuvjetno pravo na opstanak. Svakome od nas ljudi Bog ponavlja iste riječi: „Ti si moj ljubljeni sin, moja ljubljena kći. U Tebi uživam. Volim te takva kakav jesi. Ne trebaš kupovati svoje pravo na opstanak. Smiješ biti, jer te volim“.

Međutim, mi živimo u dobu površnosti u kojem dolazi do sve veće inflacije valute koja se zove riječ. Riječ traži da joj se vrati njezino izvorno značenje. Da bi se pronašao lijek toj bolesti riječi treba se spustiti do njezina izvora iz kojeg je potekla, a to znači podvrći je terapiji šutljivosti. U toj šutljivosti ljubavi, i ljubavi prema šutljivosti mora se podudarati ljubav prema Riječi koja „tijelom postade i nastani se među nama…“ (Iv 1,14)

Ta šutljivost srca omogućit će nam da se pridružimo Učitelju iz Nazareta, koji „pošto Ivan bi predan, otiđe u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: ‘Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!“ (Mk 1, 14-15). Zar ne, da smo puno puta čuli te riječi, ali nisu doprle do našeg srca zbog nedostatka šutnje u njemu. Šutnja čuva i omogućuje da u srcu isklija ona jedina Riječ, koja je riječ Božja i koja čini čovjeka spremnim da poslušno slijedi poticaje Duha Svetoga, te da poput učenika iz današnjeg evanđelja „odmah ostavimo sve i pođemo za njim“, za Isusom iz Nazareta.