Što nam govori primjer života sv. Antuna opata? Riječ Božju tumači s. Ljiljana Radošević.

ČITANJA:

Heb 3,7-14;

Ps 95,6-11;

Mk 1,40-45

Tekst evanđelja:

“U ono vrijeme: Dođe Isusu neki gubavac, klekne i zamoli: »Ako hoćeš, možeš me očistiti!« Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: »Hoću, budi čist!« I odmah nesta s njega gube i očisti se. Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi: »Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo«. Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud.”

Danas, 17. siječnja, susrećemo se s likom svetog Antuna Opata, kojeg nazivaju Slavni otac monaha. Rođen je u Egiptu oko godine 250. Primjer je čovjeka koji je riječ Božju aktivno primjenjivao u svoj konkretan život. Iz Životopisa svetog Antuna svetog Atanazija biskupa doznajemo da je Antun poslije smrti roditelja,ostao sam sa vrlo malom sesrtricom. Kad je odlazio na službu Božju u dom Gospodnji baš se čitalo Evanđelje te je čuo Gspodinov glas gdje kaže bogatašu: “Ako želiš biti savršen, hajde, prodaj sve što imaš i podaj siromasima, pa dođi i imat ćeš blago na nebu.

Antunu je bilo kao da mu je misao poslana od Boga i kao da su se radi njega čitale one riječi, pa iziđe što je prije mogao iz doma Gospodnjega te posjed što ga je imao od svojih pređa dade na dar suseljanima, da ne bi bile na teret njemu i sestri. Prodavši i svu pokretninu, dobije od toga mnogo novaca i razdijeli ga siromasima, a samo je malo zadržao za sestru. I kad je drugi put ušao u dom Gospodnji, začu u Evanđelju Gospodina gdje veli: “Ne brinite se tjeskobno za sutrašnji dan”. Nije više mogao izdržati da ostane ondje, iziđe pa i to razdijeli potrebnijima. Sestru povjeri poznatim i pouzdanim djevicama, predade je u djevojački dom da se tamo odgoji, a sam se poslije toga pred svojom kućom posveti pobožnom načinu života, te je pazeći na sebe strpljivo provodio strog način življenja.

Netko će možda reći da je pretjerao, da Gospodin ne traži od nas da doslovno primjenjujemo njegovu riječ u svoj život. Što onda reći o nama, koji nakon svakog čitanja svetog teksta u bogoslužju naglasimo da je to što smo pročitali “Riječ Gospodnja”, nakon toga živimo kao da ništa nismo čuli?! Naš je problem što pročitanu i navještenu Riječ relativiziramo, prilagođujemo sebi i svojim prohtjevima. Naši životi ostaju nepromijenjeni i ništa nas ne može pokrenuti iz uspavanih navika i osrednjosti življenja. To je naš problem i velika zapreka za napredak u življenju svetosti. Svetost ipak ostaje za svakog kršćanina poziv i bez odgađanja. Papa Franjo u Apostolskoj pobudnici o pozivu na svetost Gaudete et exsultate, u 164. točki govori o duhovnoj korupciji i kaže: “Put svetosti izvor je mira i radosti koju nam daje Duh, ali, istodobno, zahtjeva da pazimo da nam svjetiljke budu zapaljene” (usp. Lk 12,35), i da budemo na oprezu: “Svake se sjene zla klonite! (1 Sol 5, 22); “budite budni “ (usp. Mk 13,35, Mt 24,42;). Oni koji ne uočavaju da čine teške grijehe protiv Božjeg zakona, mogu pasti u stanje otvrdnulosti srca i mrtvila. Kako ne nalaze ništa ozbiljno što bi sebi predbacivali, nisu svjesni mlakosti koja se malo pomalo uvlači u njihov duhovni život i na kraju postaju slabi i propadaju. Duhovna korupcija gora je od pada nekoga grešnika, jer je riječ o lagodnom i samodostatnom obliku sljepoće gdje se sve čini prihvatljivim: prijevara, egoizmi… Dao nam Gospodin da ozbiljnije shvatimo i prihvatimo njegovu riječ i dosljednije je živimo.