Što moramo naučiti iz Isusova načina djelovanja? Riječ Božju tumači fra Josip Repeša

ČITANJA:

1Iv 4,7-10

Ps 72

Mk 6,34-44

Tekst evanđelja:

“U ono vrijeme: Vidje Isus silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati mnogočemu.  A u kasni već sat pristupe mu učenici pa mu reknu: »Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti ih da odu po okolnim zaseocima i selima i kupe sebi što za jelo.« No on im odgovori: »Podajte im vi jesti.« Kažu mu: »Da pođemo i kupimo za dvjesta denara kruha pa da im damo jesti?« A on će im: »Koliko kruhova imate? Idite i vidite!« Pošto izvidješe, kažu: »Pet, i dvije ribe.« I zapovijedi im da sve, u skupinama, posjedaju po zelenoj travi. I pružiše se po sto i po pedeset na svaku lijehu. On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda u nebo, izreče blagoslov pa razlomi kruhove i davaše učenicima da posluže ljude. Tako i dvije ribe razdijeli svima.  I jeli su svi i nasitili se. I od ulomaka nakupiše dvanaest punih košara, a od riba. A jelo je pet tisuća muškaraca.”

Tijekom ovih proteklih blagdana nerijetko smo mogli vidjeti pozive za različite humanitarne akcije. Bili smo pozivani na djela solidarnosti prema potrebnima. Oglašavaju se humanitarne priredbe, akcije, telefonski brojevi i slično. I svatko je od nas reagirao na svoj način. Netko je žrtvovao planirana sredstva za neki poklon ili proslavu te pomogao ljudima u potrebi, netko je ipak ostao hladan i nastavio dalje živjeti kao da se ništa nije dogodilo. Uvijek je bilo situacija u kojima treba pomoći potrebnom. Nažalost, i uvijek će ih biti.

Neki analitičari procjenjuju da kad bi se jedan posto svjetskih viškova podijelio gladnima – gladi u svijetu ne bi više bilo. A kad bi se dva posto svjetskih viškova uložilo u obrazovanje, nitko na svijetu ne bi bio barem bez osnovnog obrazovanja. Tako je malo potrebno da se nešto pomakne naprijed, samo je pitanje postoji li za to objektivan interes. Jer očito nekome ne odgovara da nema ovisnosti o jačem ili obrazovanijem.

U današnjem evanđeoskom odlomku Isus se susreće s mnoštvom ljudi koji su ga pratili i slušali što govori. No, jednom su i ogladnjeli usred pustinje. Učenici mole Isusa da otpusti to mnoštvo kako bi pronašli nešto za jelo i odmor u blizini. Neke reakcije zbilja dolaze spontano, bez pripreme i u tim trenutcima se primjećuje kakav je tko čovjek. Netko tko zbilja hladno prolazi pored očite potrebe bližnjega, nerijetko je hladan čovjek, ali i nesretan u životu jer mu je uvijek nečega malo.

Isus se pak nad tim silnim mnoštvom, pet tisuća ljudi, sažali i poziva učenike na akciju, djelovanje: ‘Dajte im vi jesti!’ Nahraniti toliko mnoštvo uvijek je izazov, a za nepripremljene i nemoguća misija. Stoga apostoli upozoravaju Isusa da ipak postoji ljudska granica u pomaganju jer s malo hrane i novca nemoguće je nešto konkretno učiniti. Postoji dakle objektivna ograničenost do koje se nešto može učiniti.

No, Isus upravo to od nas očekuje – doći do kraja svoje objektivne ograničenosti djelovanja i pomalo je pomicati. Koliko li smo samo puta prije nego smo išta učinili jednostavno i brzo odustali, misleći kako je to ionako nemoguće ostvariti. Učini ono što možeš učiniti i to je najčešće sasvim dovoljno.

Isusov način djelovanja predstavljen nam je kao primjer vjere koju moramo slijediti. Da nije tako, ne bi se s tim susreli u Evanđelju. Današnje evanđelje nas poziva na suosjećanje i djelovanje, naravno, koliko je u našoj objektivnoj mogućnosti.

Ova podjela kruhova među potrebnima podsjeća nas na otajstvo euharistijskog okupljanja u našim crkvama. Malena hostija, od koje se objektivno nitko ne može najesti, znak je primjera podjele Božje milosti koja se neprestano dijeli među ljudima. Tko sa zahvalnošću prima dar, taj je u mogućnosti isti dar nesebično podijeliti dalje svim ljudima.

Krist od nas danas ne očekuje herojska djela vrijedna velikih žrtava i odricanja. Vjerujem da bi mu bilo dovoljno samo malo, malo naše ljubavi i suosjećanja prema potrebnima, što se ipak može višestruko umnožiti i mnoge ispuniti nadom kako nisu sami. Pokušajmo malo na tome iskreno poraditi, otkrit ćemo nešto lijepo i do sad neotkriveno. Mir tebi!