Pouči braću svoju

Autor: don Ante Mateljan

Isus pita svoje učenike: Što kažu ljudi, tko sam ja? A oni odgovaraju: Kažu da si prorok, Ilija, učitelj, čudotvorac! A onda, eto Isusova pitanja: A vi, što vi kažete, tko sam ja? Petar ustaje i ispovijeda vjeru: Ti si Mesija, Krist – Pomazanik, Sin Boga živoga! Isus mu na to odgovara: Blago tebi Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar – Stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, i vrata paklena neće je nadvladati. Dalje slijedi predavanje takozvane vlasti ključeva i govor o Petrovu prvenstvu među Dvanaestoricom.

U cijelom ovom događaju presudna je, u tome se svi slažu, Petrova ispovijest vjere. S tom ispoviješću vjere u Krista kao Sina Božjega sve stoji ili pada. Znači da konačno nije presudno što ljudi kažu nego datost objave odozgo, od Oca nebeskoga – po Petru. Upravo to će se nastaviti u Crkvi i biti temelj razumijevanja petrovske službe. Ovaj tekst, Mt 16,19, što ga nebrojeno puta dotičemo u teologiji, zgodno je povezati s odlomkom iz Lukina evanđelja, gdje Isus na posljednjoj večeri, proriče Petrovo trostruko zatajenje, ali odmah dodaje: Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću! (Lk 22,31). Interesantno, to je jedino mjesto gdje izričito stoji da sam Isus kaže kako je za nekoga poimenično molio. I taj je upravo Petar! Isus zna kakav je Petar, zna što će se uskoro zbiti, ali vidi i kako će Petar, nakon svega – doći k sebi. Zapravo, doći u punoj vjeri k Uskrslomu. Od toga trenutka bit će sposoban poučavati i učvršćivati svoju braću u vjeri.

Ali, kakve veze ima to s korizmom? Evo kakve! Zar posluh nije pokora? Pa Sveto pismo na prvo mjesto na putu obraćenja stavlja upravo posluh. A koliko smo mi voljni poslušati? Koliko su Petrova braća, prijatelji, sudrugovi, ukućani, poslušni? Toliko smo puta čuli, ali i sami rekli: Ti ćeš mene učit! E, nećeš ti mene učit! Pa ako se to kaže i ocu i materi, kako neće odgojiteljima i učiteljima u Crkvi. A onima koji nam pune uši kojekakvim nebulozama, tako se lako predajemo na poduku!

Petrovu pouku, uz ovu temeljnu ispovijest vjere možemo, na primjer, pročitati u njegovim poslanicama. Ali, tko će to uzeti u ruke i čitati? Tko zapravo pouku traži? Ovo govorim s tugom, jer će ubrzo i dvadeset godina da podučavam u stvarima vjere – a u ispitnom roku se pravo rastužim. Ma ne radi nepoznavanja podataka, nego radi nebrige da se čuje, nauči… Kolika je potreba pouke u vjeri? Toliki su nepoučeni, neuki, neznalice. Čak i zatupljeni u neznanju, pristajući da ih kojekakvi mediji zavaravaju, nudeći im površne i lažne odgovore, gdje čovjeka utjeraju u jednu lažnu frazu, a navještaj Boga u floskule, pa to nude kao koncentrat sve istine.

Isus je prvi Učitelj! On je, veli Klement Aleksandrijski, prvi pedagog – prvi odgojitelj. Svoju pouku nastavlja u Crkvi po petrovskoj učiteljskoj službi koja ne prestaje.  Zato smo dužni, u savjesti, poslušati njegovu riječ. Gospodine, daruj nas poučljivo srca, kako bi te s Petrom naših dana mogli u radosti uvijek ispovijedati Kristom, svojim Bogom i Spasiteljem. Amen.