Obitelj moli, čuva vjeru...

Autorica: s. Robertina Medven

U Knjizi Sirahovoj piše: ‘Jer Gospod slavi oca u djeci njegovoj i učvršćuje pravo majke nad sinovima njezinim’ (Sir 3,2). Bog – iskonski začetnik svega, stvorio je muško i žensko, povezao ih ljubavlju u jedno i blagoslovio njihovu plodnost. Svaka ljubav je stvaralačka. To osobito vrijedi za ljubav muža i žene koji su pozvani sudjelovati u stvaranju novih života odgovornim rađanjem djece i takvim odgojem da im djeca mogu odrasti u slobodne i odgovorne ljude.

Živimo u vremenu kad se tako lako kidaju bračna obećanja vjernosti ‘u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti, ljubit ću te u sve dane života svoga’. Narušene su vrijednosti zajedničkog života i tako su obitelji poljuljani temelji. Supružnici nemaju vremena za djecu, za međusobno druženje, za razgovor, a najtužnije je što nemaju vremena za Boga – za molitvu, za okupljanje na misnim slavljima. Ipak imaju vremena za svađe, međusobna vrijeđanja, predbacivanja, psovke. Tu stradavaju djeca, svatko odlazi na svoju stranu, posebno mladi. Ovakva stanja izazivaju agresiju i nepovjerenje. Svako životno iskustvo mijenja nešto u nama, tako i negativna iskustva.

Uzor svakoj obitelji koja je sklopila sakrament ženidbe treba biti Sveta Obitelj Isusa, Marije i Josipa. U Betlehemu nam je Sin Božji darovan da posvjedoči kako zlo nije jače od Božje milosti. Obitelj koja je u krizi i ranjena treba molitvu, treba iskreni razgovor i dogovor, treba pomoć duhovne i stručne osobe. Nije lako oprostiti povredu ljubavi, nevjeru, ali je s Božjom snagom sigurno moguće i lakše od rastave kojom ranjavaju ne samo sebe, nego vlastitu djecu koja za rastavu nisu kriva, a najviše snose posljedice, čak cijeli život.

Većina današnjih roditelja ne žele djecu, možda jedno, dvoje, jer kažu ”ne mogu im pružiti sve ‘blagodati’ modernog života”. Da su se naši roditelji tako odnosili prema životu, vjerojatno ne bi bilo mnogih od nas koji smo više od dvoje, pa čak i od petero, osmero itd. Djece. Ovdje bismo mogli dotaknuti i pitanje zdravstvenoga i za sada najavljivanog građanskog odgoja koji se agresivnošću politike nameće školama.

Papa Ivan Pavao II. u pobudnici ‘Familiaris consortio’ u br. 39. i 40. piše: ‘Pravo roditelja na izbor odgoja u skladu s njihovim vjerskim opredjeljenjem mora biti neograničeno zajamčeno… Oni koji u društvu vode škole nikada ne smiju zaboraviti da je roditelje sam Bog postavio za prve i glavne odgojitelje djece i da je njihovo pravo sasvim neotuđivo.’ Ne znam hoće li se negdje uvoditi, uz građanski, i seljački odgoj? Čestitka majkama i očevima koji vole život!

U našim bolnicama svakodnevno se vrše pobačaji. Zamislite, kad bi se netko sjetio i počeo vršiti pobačaj nad životinjama, digli bi se mnogi zaštitari životinja, sve novine, tiskovine i portali. Nerođeno dijete nema nikakvih prava. Pripovijedala mi je jedna medicinska sestra da je pala u nesvijest kad je vidjela vršenje pobačaja. Tko financira taj ubilački posao naših liječnika? Plaća li se i na to porez? Tko može izliječiti rane onih koji u tome sudjeluju, a tko utješiti žene koje nakon pobačaja ne mogu roditi? Na ovo pisanje potaknuo me plač jedne mlade majke kojoj je nedavno prije poroda umrlo dijete. Zatražila je od bolnice dijete da ga pokopa. Odgovor ju je šokirao: ‘Što vi hoćete, to je otpad!’ Dijete je Božje stvorenje i čovjek, a ne otpad!

Bog nam se ne osvećuje zbog grijeha nego nas potiče da se obratimo i tražimo oproštenje. Pored kajanja i odluke da nećemo griješiti, potrebno je pristupiti i sakramentu pokore – pomirenja, potrebno je ispovjediti se. Svećenik je posrednik Božjeg oproštenja i ne trebate se bojati. Isus je Jaganjac koji odnosi grijehe svijeta.

Sveti Otac Franjo ističe tri temeljne značajke kršćanske obitelji: Obitelj koja moli, Obitelj koja čuva vjeru i Obitelj koja živi radost. S njime zazivajmo: ‘Sveta Nazaretska Obitelji, učini da svaka obitelj bude gostoljubivo boravište dobrote i mira za djecu i za starije osobe, za bolesne i osamljene, za siromašne i potrebite. Isuse, Marijo i Josipe, vama se pouzdano obraćamo, vama se radosno povjeravamo.’