O, Srce mog srca...

Autorica: s. Robertina Medven

Srce današnjeg čovjeka zarobljeno je radom, napretkom i željom za posjedovanjem bogatstva. Takav život traži ‘kameno’ i neosjetljivo srce. Srce je jedan od najvažnijih tjelesnih organa u ljudskom organizmu. Ono obavlja cirkulaciju krvi, bez koje ne bismo mogli živjeti. Ono je u nama jedini organ koji kuca bez prestanka. I tako kroz čitav život: srce nema odmora, a sve što radi, radi za sve ostale organe. Kad pogledamo u svoje srce, vidimo kako je nemirno, izranjeno našim grijesima, a i zloćom našom i osoba s kojima živimo i radimo.

Isus je bio Bog i čovjek. Da bismo naučili istinski ljubiti, poslao nam je Sina svoga i u njegovom probodenom Srcu otvorio nam beskrajno blago svoje ljubavi. Njegovo Srce je i ljudsko te danas kuca među nama i s nama u Euharistiji. Isusova ljubav je bezgranična, jer je prošla kroz smrt, a prije toga kroz veliku bol i patnju, izdali su ga, mučili, udarali upravo oni kojima je pružao ljubav, sve zlo su protiv Njega smišljali i tražili da Ga se raspne. Na kraju mu je vojnik i Srce kopljem probio, a vojnici mu oteše odjeću. Sve su to Isusu činili njegovi suvremenici, a nažalost i svi mi, odonda do danas, i činit će ljudi do kraja svijeta kad god povrijede ljubav. Isus nas ne ostavlja i ne dopušta da nas prožmu zle misli i da nam u zlu otvrdne srce. Ljubav Božja izvlači nas i izbavlja tako da iz teških situacija možemo izići slobodni, vedri i radosni, ako Ga molimo raskajana srca.

Upravo za nas koji smo ‘umorni i opterećeni’ raznim brigama otvoreno je Srce Isusovo. Mogao bi se nekome činiti pretjeranim Isusov poziv da uzmemo njegov jaram na sebe, kao da nam nije dosta svakakvih tereta. Međutim, Isusov jaram je lagan i oslobađajući, jer je On sama ljubav, poniznost, dobrota i blagost. On je protuteža starozavjetnom jarmu kojim su Židovi označavali Zakon i propise. Božje srce, puno je sućuti i milosrđa, može pobuditi čovjekovu ljubav i usmjeriti ga da počne ‘živjeti po srcu’.

Ljubav koja dozrijeva u patnji i boli pobjeđuje zlo i Zloga, Sotonu koji nas želi uništiti. Blaženom je Alojziju Stepincu ljudska mržnja izvadila i spalila srce. Očito su mislili da tako uništavaju Crkvu i domovinu nam Hrvatsku koje je on izrazito ljubio. Pobožnost Srcu Isusovu postaje najuzvišenija i najdjelotvornija škola kršćanskoga posvećenja i svetosti.

Naša riječka službenica Božja Majka Marija Krucifiksa Kozulić svoju ljubav nesebično je darivala siromašnim djevojkama i djeci bez roditeljske skrbi. Iz njezinog života ističem upravo ljubav kao plod vjere u Božje Srce! Evo kako je primila prvu djevojčicu. Zvala se Liberata Mardešić. O žalosnoj sudbini ove djevojčice Mariju je obavijestila jedna pobožna žena. Rano ujutro Marija se uputila u potragu za siroticom i pronašla je u podrumu gdje spava. ‘Ležala je na slami, na podu. Pridigavši je s tvrda ležaja, nagovorim je da pođe sa mnom i dovedem je u Institut Srca Isusova. Djevojčica je bila bez ičega, kako duhovno tako i materijalno. Nije imala ništa, jedino poderanu haljinu na sebi. Primila sam je samo da je nahranim, ali vidjevši u kakvoj se opasnosti nalazi njezina duša, bila bi grjehota ostaviti je, pa sam je povela sa sobom. O čudesna li neba!

Istog dana kako sam je primila,. dođe mi od jedne gospođe, koju osobno ne poznajem, svežanj rublja, zimska odjeća, dva para cipela, gotovo novih. A nitko nije znao da sam primila ovu djevojčicu. Kad smo objedovali, gotovo kao da je Nebo htjelo slaviti, za stolom se našla zdjela palačinki, a kad smo završile objed, druga gospođa donijela je hrane za sutra. Jedna dobročiniteljica popodne je donijela madrac i jastuk. Evo, stigla je djevojka i isti dan stiže njezin miraz s neba… Kasnije su se javljale i druge siromašne djevojčice, gladne i zlostavljane’ – zapisala je Marija.

Molimo da službenica Božja Majka Marija Krucifiksa i danas svojim zagovorom pomaže naše siromahe, našu djecu i mlade koji su itekako potrebni ljubavi koja izvire iz otvorenog Isusovog Srca te da je Srce koje je toliko ljubila uzdigne na čast oltara. Za nju je temeljna krjepost ljudskog života bila ljubav. U njezinim pjesničkim, bolje reći mističnim zanosima, uočava se veliki plamen ljubavi prema Kristu raspetome i njegovu Božanskom Srcu:

Kamogod okrenem svoj pogled,

Tebe vidim, silni Bože,

Divim Ti se u Tvojim djelima,

Prepoznajem Te u sebi.

Zemlja, more, nebesa o Tvojoj moći govore.

Ti si svuda, i svi mi u Tebi živimo.

Blažene li mene, kako sam sretna! Našla sam svoju Ljubav!

O Srce, moga blaga puno žarke ljubavi.

O Srce moga srca, o Srce Isusovo.

Htjela bih imati sve vaše plamenove o serafi,

Sve kreposti neba dati svojoj Ljubavi!

( Majka Marija Krucifiksa)