Nema svetijega, niti življeg hrama od čovjeka

Razmatranje na temelju misnih čitanja od blagdana Presvetog imena Isusova pripremio je fra Mario Crvenka.

Iz evanđelja po Mateju:

“A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.« Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel– što znači: S nama Bog!” (Mt 1,19-23)

Danas je blagdan presvetog imena Isusova. Htio bih nam reći nekoliko misli o dvije osobe: Josipa i Marije i njihovom odnosu prema Bogu. Josip je primjer za nerazumijevanje. On ne razumije što se to događa s njegovom ženom, pa ni s njim samim jer Božji zahvat nadmašuje ljudsko razumijevanje, ali ga ljudsko razumijevanje može prepoznati. Marija nam otkriva da nema svetijega, niti življeg hrama od čovjeka. U Mariji, u tom hramu se Bog očovječuje, postaje jedan od nas – nama u svemu sličan osim u grijehu. Ovdje se prisjetimo njezinih riječi: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!“ Pa pokušajmo i mi danas, bilo što se dogodi, reći: „Evo me!“ – Neka bude kako ti hoćeš Bože. Jednom riječju rečeno: postanimo Marija da se iz nas rodi Krist Gospodin kako društvu, Crkvi, našim obiteljima i našoj prelijepoj Domovini – a najprije u tebi i meni!