Ne trebamo se umoriti u nadanju u bolju sadašnjost i budućnost
Badnjak je, i današnjim danom vrijeme došašća doseže svoj vrhunac. Čitanja, osobito evanđelje, upućuju nas na čin zahvale za mesijansko spasenje koje se ostvarilo u našemu Gospodinu.
Razmatranje na temelju misnih čitanja: 2Sam 7,1-5.8b-12.14a.16; Ps 89,2-5.27.29; Lk 1,67-79, pripremio je karmelićanin o. Danijel Čolo.
U Zaharijinom hvalospjevu otkrivamo milost koja dolazi u liku jednog djeteta. Vrijeme adventa ili došašća označava vrijeme iščekivanja. Riječ ‘advent’ latinska je riječ i može se prevesti kao prisutnost ili dolazak. U staroj antici tim se izrazom obilježavalo dolazak nekog činovnika i samoga cara u neku provinciju. Ta riječ mogla je označavati i neko božanstvo koje izlazi i snažno očituje svoju prisutnost. Rani kršćani preuzeli su ovaj izraz kako bi na osobit način izrazili svoj odnos s Isusom Kristom.
Bog u Isusu Kristu ulazi u ovu siromašnu provinciju koju zovemo svijet i dariva joj svetkovinu izraženu riječima Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov koji pohodi i otkupi narod svoj. Bog je tu. Nije se nikad povukao niti će se povući od nas. Nije nas napustio. I onda kad ga ne može možemo opipati kao neki predmet, on je tu. Prilazi nam na različite načine. U našim svakodnevnim previranjima i izazovima Bog nas pohađa i poziva da živo kušamo ljepotu došašća. Poziva nas da prekinemo živjeti nešto samo svoje i da se okrenemo k njemu. U svojim svakodnevnicama imamo premalo vremena za Boga i jedni za druge. Od jutra do večeri razapeti smo poslovima koji nas, ako ih ne znamo kontrolirati, odvajaju i od nas samih. Postajemo robovi stihije pod maskom marketinga.
Zaharijin hvalospjev nudi mi mogućnost da se osvijestim i dođem k sebi. Da prihvatim da me Gospodin za slobodu oslobodio. Da prihvatim, da u tišini došašća Bog čeka baš mene, imenom i prezimenom, sa svim svojim bogatstvom i siromaštvom. Prizma došašća želi mi pomoći da svoje rane i životne tegobe promatram u drugačijem svjetlu, svjetlu kao mlado Sunce koje nas je pohodilo s visine. Došašće je Božji trenutak u našem životu, vrijeme kad smo otvoreni za Boga i kad nanovo učimo pronaći sebe i svoje bližnje. Mnoge događaje iz života u ruhu došašća možemo otkrivati kao znakove Božje prisutnosti pa i one koji nam se čine jako teškima. Došašće me nuka da život oko sebe ne promatram samo negativnim očima. Bog nas pohađa, tj. želi nam prići i biti blizu onako kako on to želi.
Današnji evanđeoski ulomak zbori da se ne trebamo umoriti u nadanju u bolju sadašnjost i budućnost. Kao što je Zaharija doživio pohod s visine, tako ćemo jednoga dana i mi. Bog i dalje korača ovim svijetom jednom će sabrati sve naše suze i muke, a mi ćemo u punini njegova Kraljevstva pronaći mnoga objašnjenja i ispunjenje.