Najskrivenija i najprivlačnija, najčovječnija srž u čovjeku jest ljubav Božja

Razmatranje na temelju misnih čitanja: 1Iv 2,3-11; Ps 96,1-3.5b-6; Lk 2,22-35; pripremio je karmelićanin o. Danijel Čolo.

Ljubav je temeljni zahtjev života. Ona svemu daje puninu, rekao je sv. Franjo Saleški. Bog je ljubav i tko u ljubavi živi, živi u Bogu i Bog u njemu. Put ostvarenja Božje ljubavi neodvojiv je od ljubavi prema bližnjemu. Riječ je o jednoj jedinoj ljubavi koja se grana iz svog izvora u dva kraka. Ljubav prema bližnjemu Isusova je zapovijed. Njezin značaj osobito je istaknut u Ivanovu evanđelju i 1Iv poslanici. Bog ljubi osobno. Takva treba biti i naša ljubav prema bližnjemu. Ta ljubav jest utjelovljena ljubav. To znači da ona nije plod određenih osjećaja dužnosti, nego plod prave ljubavi. Često nam se prigovaralo da je naša kršćanska ljubav prema bližnjemu zapravo umišljena ljubav prema Bogu. Njega prema potrebitima daju nam priliku da steknemo krunu za Nebo, ali da zapravo naša ljubav nije prava ljubav.

Stvarnost nije tako jednostavna, crno-bijeli svijet. Pa i u takvim nazovimo tradicionalnim dobročinstvima sigurno je bilo autentičnih ljubavi. Kršćanska ljubav nije hladna ljubav i bez srca. Neki takvu ljubav osobito zamjećuju u samostanima. Brat ili sestra samo su nam sredstvo ljubavi prema Bogu. Ako je tako riječ je o duhovnom siromaštvu. Ljubiti brata ili sestru samo „radi Boga“ bilo bi pogrešno. Ako bližnjega svedemo samo na priliku samo da ljubimo Boga, onda je to manjkava ljubav. U stvarnosti ne postoji nikakvo suparništvo između Boga i čovjeka. I obratno, ljubeći čovjeka, ljubimo sve više i Boga. Susret sa čovjekom uvijek je i susret s Bogom. Najskrivenija i najprivlačnija, najčovječnija srž u čovjeku jest ljubav Božja. Da bi to dosegli naša ljubav treba biti osobna i ne treba se toga bojati. Marta, Marija, Lazar, primjeri su da je Isus ljubio osobno. Svaki njegov angažman prema ljudima bio je osoban.

Djela Apostolska, Pavlove i Ivanove poslanice pokazuju nam da su prvi kršćani ljubili jednom toplom i angažiranom ljubavlju. Ta ljubav proizlazila je iz srca. Riječ „srce“ danas ima pomalo sentimentalno značenje. Naprotiv, u Svetom pismu ono ima temeljno obilježje. Srce kao tjelesni organ, simbolično je središte naše osobnosti. Ono je uistinu naše središte u kojem leže sve naše snage, naše ishodište. U Bibliji ljubav nije nikad ni posve duhovna, ni posve sentimentalna i tjelesna. Ona je jednostavno cjelina.

Kršćanska ljubav je obostrana ljubav, ona koja se istovremeno daje i prima. Osobito je to vidljivo u 1Iv poslanici (4, 11-12). Promišljamo li o božanskim osobama vidjet ćemo da je ljubav između Oca, Sina i Duha Svetoga iskrena, topla i vrlo osobna. Ta ljubav čini ih jednim u svojoj biti. Ljubav jest ljubav kad je utjelovljena, dakle vidljivo prisutna na neki način. Ne treba se sramiti pokazati ju. Po toj međusobnoj ljubavi prepoznavani su bili prvi kršćani. Prekrasno svjedočanstvo imamo od sestre Magdalene, utemeljiteljice družbe Isusovih malih sestara. U jednome pismu ovako se obraća Petru Voillaumeu: “Sanjam o ljubavi koja je istovremeno božanska i ljudska. Sanjam kako bi čovjek mogao dati puno nježnosti svim ljudima, nježnosti koja je toliko božanska, da istovremeno kada se izlijeva iz srca neizbježno ne vodi do pomutnje osjećaja. Zašto čovjek ne može istovremeno ljubiti strastveno, a ipak čisto? Vjeruješ li da bi to bilo moguće? Zašto ne bi smo pokušali naučiti naše sestre da šire svoja srca? Zašto čovjek mora, jer je ušao u neki red, zatvoriti svoje srce umjesto da ga otvori još više, ne samo u dubinu nego kada se radi i o pokazivanju? Uvjeravam te da je svijet potreban ljubavi…”

Ljubav traži obostranost, utjelovljenost. Ona je zajedničko putovanje onih koji se ljube. To zajedničko putovanje nosi kako duhovno bogatstvo, tako i duhovno siromaštvo. Oni koji se međusobno ljube, prihvaćaju se u cjelini. Znaju zadržati potrebni odmak, ali i blizinu. Ljubav iziskuje odgoj. Ona je put koji svakim korakom otkriva kako je neopisivo lijepo ljubiti i biti ljubljen. Ona je najdragocjeniji biser i jedina je vječna vrijednost. Bližnji na tom putu nezaobilazan je čimbenik. Jer moja ljubav prema bližnjemu pokazatelj je ljubavi prema Bogu.