Mudro raspoređujmo vremenom, jer nemamo svo vrijeme ovoga svijeta

Razmatranje na temelju misnih čitanja: Br 6,22-27; Ps 67,2-3.5-8; Gal 4,4-7; Lk 2,16-21; pripremio je fra Mario Crvenka.

Iz evanđelja po Luki:

“U ono vrijeme pohite pastiri u Betlehem te pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. Pošto sve pogledaše, ispripovjediše što im bijaše rečeno o tom djetetu. A svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri. Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu. Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno. Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća”.

Na početku jedne Nove godine trebamo se zapitati: Što ću s njom. Ne smijemo se praviti da imamo sve vrijeme ovoga svijeta, jer ljudi umiru naglo i bez upozorenja. To bi nam trebala biti opomena da uvijek budemo spremni jer nikad ne znamo. Ako nam život dolazi od Boga, a dolazi – to znači da dolazim iz vječnosti. Živimo u vremenitom dijelu vječnosti, na ovom planetu u ovom kozmosu i na koncu odlazim u vječnost U tom putovanju od vječnosti do vječnosti život može značiti mnogo toga. Život je iznenađenje jer nas zatekne spoznaja da postojimo, da se svaki od nas veseli da postoji. Život je mogućnost da izaberem svoj vlastiti put. Život je svečanost ako izaberemo i to slobodno prave vrijednosti. A prave vrijednosti su uvijek Božje vrijednosti. Bog nam daruje još jednu građansku godinu. Ona je započela s Isusovim rođenjem, a to je najveći cilj evolucije. Zapitajmo se na čas: pastiri su djetetu darovali vrijeme. Njegova Majka tijelo i vrijeme. I ja sam se zapitao: Pater što ćeš ti u ovoj godini pokloniti Gospodinu – a vi? Ako ništa drugo onda imajmo malo vremena za njega, a moja želja glasi: Bog neka te kao koprenom obavije Duhom svojim da ne zaboraviš da ti je on u Kristu Isusu poklonio svoje srce. Neka nam je sretna i blagoslovljena Nova godina.