Molitva koja nas ne mijenja kao osobe, kriva je molitva

ČITANJA:

od dana: Heb 7,25 – 8,6;

Ps 40,7-10.17;

Mk 3,7-12

Pozivam Vas ovo jutro, dok meditiramo na ovom Božjom Riječi da zamislite jednu trgovinu, u kojoj imate sve ono što vam srce želi. Sve. Sve. Sve!!! Uđete unutra, pucnete prstom, i rečete želim novi iPhone, ili novog Audia, i potpuno besplatno, evo ga pred vama. Tko ne bi od nas išao tamo… Tako, često se naš blagi Gospodin svede na jednu takvu stvarnost. Ja rečem devetnicu svetom Anti, i očekujem sutra ono za što sam molio.

Braćo i sestre. Navijestiti ću Vam radosnu vijest Isusa Krista: Takvo što ne postoji! Molitva koja mene i tebe kao osobu ne mijenja kriva je molitva. Bolje prestani, i reci zdravo đaci, jer gradiš, brate i sestro, kuću na pijesku. Kršćanstvo je stvarnost koja mene ne izvlači iz nevolje, već je stvarnost koja meni pomaže da se nosim sa svojom nevoljom. Nikada, baš nikada u životu nema onoga što Amerikanci nazivaju easy-way-out. Lakog rješenja.

Vidimo ljude koji se naguravaju oko Gospodina u današnjem evanđelju… Došlo ih je iz svih krajeva, i toliko ih je da Isusa doslovce guše. Jesu li došli iz pobude za vlastitim spasenjem, ili tek da im se pruži momentalna pomoć? Isus Krist te u ovoj Božjoj riječi pita samo jednu stvar: Što želiš od mene? Želiš li ozdravljenje od bolesti, želiš li slobodu od navezanosti na samoga sebe, ili možda želiš veće ekonomske prihode? Želiš li da ti olakšam križ?

Brate i sestro. Molimo Gospodina da nam dade snage za životnu borbu, ne bazirati vlastito kršćanstvo na trenutnoj pomoći koju iskusimo od Gospodina. Isus Krist pomaže, to je sigurno, međutim, moli ga radije za snagu, za čvrste temelje svoga života. Ovi temelji su ništa drugo doli ruke žuljave od borbe sa samim sobom. Tek kad svladam samoga sebe, i umrem samome sebi. Tek, ako hoćete, kad istjeram samoga sebe iz sebe, i učinim dovoljno mjesta za Gospodina, mogu reći da imam čvrst temelj. Graditi na Gospodinu, i u Gospodinu.

Dopustite mi ovo jutro da podijelim s vama kratak izvadak iz meditacije filozofa Sørena Kierkegaarda, koja je meni promijenila život, i način duhovnosti: “Gospodine, biti u tebi, to je sve, što za sebe molim. Time sam izmolio sve što mi treba za vrijeme i za vječnost. Što god moja molitva bivala pobožnija i usrdnija, sve manje sam imao što govoriti. I na kraju posve sam umuknuo. I postao sam slušatelj. A to je nešto posve suprotno od govora.”