Budi dio naše mreže

Koliko je važno učiti od Isusove Majke koja ide u susret ljudskoj potrebi i želi na nju odgovorit? Riječ Božju tumači s. Ljiljana Radošević.

Da bi Isus mogao djelovati potrebna je vjera i poslušnost njegovu glasu. Marija nam u tome prednjači pokazujući da nema mjesta nepovjerenju i sumnji.

/ sd

ČITANJA:

Iz 62,1-5;

Ps 96,1-3.7-8a.9-10ac;

1Kor 12,4-11;

Iv 2,1-12

Tekst evanđelja:

“U ono vrijeme: Bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka. Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici. Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: »Vina nemaju.« Kaže joj Isus: »Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!« Nato će njegova mati poslužiteljima: »Što god vam rekne, učinite!« A bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere. Kaže Isus poslužiteljima: »Napunite posude vodom!« I napune ih do vrha. Tada im reče: »Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola.« Oni odnesu. Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je – znale su sluge koje zagrabiše vodu – ravnatelj stola pozove zaručnika i kaže mu: »Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada.« Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici. Nakon toga siđe sa svojom majkom, s braćom i sa svojim učenicima u Kafarnaum. Ondje ostadoše nekoliko dana.”

Prvo čudo u ovom evanđelju spominje se kao jedno od Isusovih znamenja. Ono je prilika za očitovanje Isusove slave koja je poticaj njegovim učenicima da počnu u njega vjerovati. Njegova je Majka vjerovala u njega i zato posredovala da umnoži radost na svadbi. Marija nastupa jednostavnim riječima: “Vina nemaju.” (Iv 2,3). Najkraća molitva koju prati beskrajno povjerenje da će biti uslišana. “Što god vam rekne, učinite!” (Iv 2,5). I sve se dalje odvijalo kao samo po sebi razumljivo. “Kaže Isus poslužiteljima: ‘Napunite posude vodom! I napuniše ih do vrha…” (Iv 2,7) Da bi Isus mogao djelovati potrebna je vjera i poslušnost njegovu glasu. Marija nam u tome prednjači pokazujući da nema mjesta nepovjerenju i sumnji. U tome nam je Marija uzor pravog učeništva u kojem nema dvoznačnosti, oklijevanja, traženja linije manjeg otpora.

Kod nas ljudi može se dogoditi sasvim drukčije. Priča o uzvanicima otkriva nam sasvim drugi svijet, koji svemu pristupa s računicom i prijevarom.“Gospodar jednog drevnog dvorca priredi veliko slavlje i na nj pozove sve stanovnike obližnjeg sela. Njegovi podrumi bijahu prostrani, ali svejedno nisu bili u stanju utažiti žeđ tolikog broja uzvanika. Gospodar se stoga obrati stanovnicima sela s molbom: ‘Na sredini dvorišta, ondje gdje će se odvijati slavlje, bit će postavljeno veliko bure. Neka svaki uzvanik donese vina, koliko može i neka ga izlije u bure. Tako će biti dovoljno pića za sve koji dođu.’

Jedan seljanin napuni vodom glineni vrč misleći: ’To malo vode u buretu vina neće se uopće osjetiti… nitko neće znati. Došao je na slavlje, pretočio sadržaj glinenog vrča u zajedničko bure i sjeo za stol. Čim su prvi uzvanici zagrabili, primjetiše da je u buretu voda. Svi su uzvanici mislili na isti način. I donijeli su samo vodu.”(B. Ferrero: 365 malih priča za dušu, Salesiana, Zagreb, 2012. Str. 166.) Koliko je važno učiti od Isusove Majke koja ide u susret ljudskoj potrebi i želi na nju odgovoriti?! Imati srce otvoreno za potrebe drugih, znati predusresti svojom susretljivošću. Djevice Marijo, Majko Isusa Krista, pomozi mi da cijeli moj život bude samo jedna služba drugima.

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja