Koliko je važno učiti od Isusove Majke koja ide u susret ljudskoj potrebi i želi na nju odgovorit? Riječ Božju tumači s. Ljiljana Radošević.
Da bi Isus mogao djelovati potrebna je vjera i poslušnost njegovu glasu. Marija nam u tome prednjači pokazujući da nema mjesta nepovjerenju i sumnji.
Posljednja večera/Foto:Goran Stanzl/PIXSELL
Posljednja večera/Foto:Goran Stanzl/PIXSELL
/ČITANJA:
Iz 62,1-5;
Ps 96,1-3.7-8a.9-10ac;
1Kor 12,4-11;
Iv 2,1-12
Tekst evanđelja:
“U ono vrijeme: Bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka. Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici. Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: »Vina nemaju.« Kaže joj Isus: »Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!« Nato će njegova mati poslužiteljima: »Što god vam rekne, učinite!« A bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere. Kaže Isus poslužiteljima: »Napunite posude vodom!« I napune ih do vrha. Tada im reče: »Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola.« Oni odnesu. Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je – znale su sluge koje zagrabiše vodu – ravnatelj stola pozove zaručnika i kaže mu: »Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada.« Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici. Nakon toga siđe sa svojom majkom, s braćom i sa svojim učenicima u Kafarnaum. Ondje ostadoše nekoliko dana.”
Prvo čudo u ovom evanđelju spominje se kao jedno od Isusovih znamenja. Ono je prilika za očitovanje Isusove slave koja je poticaj njegovim učenicima da počnu u njega vjerovati. Njegova je Majka vjerovala u njega i zato posredovala da umnoži radost na svadbi. Marija nastupa jednostavnim riječima: “Vina nemaju.” (Iv 2,3). Najkraća molitva koju prati beskrajno povjerenje da će biti uslišana. “Što god vam rekne, učinite!” (Iv 2,5). I sve se dalje odvijalo kao samo po sebi razumljivo. “Kaže Isus poslužiteljima: ‘Napunite posude vodom! I napuniše ih do vrha…” (Iv 2,7) Da bi Isus mogao djelovati potrebna je vjera i poslušnost njegovu glasu. Marija nam u tome prednjači pokazujući da nema mjesta nepovjerenju i sumnji. U tome nam je Marija uzor pravog učeništva u kojem nema dvoznačnosti, oklijevanja, traženja linije manjeg otpora.
Kod nas ljudi može se dogoditi sasvim drukčije. Priča o uzvanicima otkriva nam sasvim drugi svijet, koji svemu pristupa s računicom i prijevarom.“Gospodar jednog drevnog dvorca priredi veliko slavlje i na nj pozove sve stanovnike obližnjeg sela. Njegovi podrumi bijahu prostrani, ali svejedno nisu bili u stanju utažiti žeđ tolikog broja uzvanika. Gospodar se stoga obrati stanovnicima sela s molbom: ‘Na sredini dvorišta, ondje gdje će se odvijati slavlje, bit će postavljeno veliko bure. Neka svaki uzvanik donese vina, koliko može i neka ga izlije u bure. Tako će biti dovoljno pića za sve koji dođu.’
Jedan seljanin napuni vodom glineni vrč misleći: ’To malo vode u buretu vina neće se uopće osjetiti… nitko neće znati. Došao je na slavlje, pretočio sadržaj glinenog vrča u zajedničko bure i sjeo za stol. Čim su prvi uzvanici zagrabili, primjetiše da je u buretu voda. Svi su uzvanici mislili na isti način. I donijeli su samo vodu.”(B. Ferrero: 365 malih priča za dušu, Salesiana, Zagreb, 2012. Str. 166.) Koliko je važno učiti od Isusove Majke koja ide u susret ljudskoj potrebi i želi na nju odgovoriti?! Imati srce otvoreno za potrebe drugih, znati predusresti svojom susretljivošću. Djevice Marijo, Majko Isusa Krista, pomozi mi da cijeli moj život bude samo jedna služba drugima.