Kako reagiramo na riječ koju nam Bog upućuje? Riječ Božju tumači fra Josip Repeša

ČITANJA:

1Iv 4,19 – 5,4

Ps 72

Lk 4,14-22a

Tekst evanđelja:

“Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici. I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama. I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati. Pruže mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano: Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje. Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. On im progovori: “Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.”

I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta.”

Kada netko od naših sportaša postigne uspjeh na međunarodnim natjecanjima, uvijek se nastoji organizirati svečani doček po povratku. I tada slijede svečani prijemi i ostale svečanosti. Svi se tada raduju, a neki se vole pohvaliti kako te slavljenike osobno poznaju ili, još bolje, da su njihovi prijatelji ili poznanici. Posebno svečano biva u njihovim rodnim mjestima gdje se mještani raduju novom susretu, razgovoru, zajedničkoj fotografiji ili autogramu. I tada se svaka riječ slavljenika rado sluša i pamti. No, slažemo li se uvijek s njihovim porukama? Ovisi o tome slažu li se naši osobni interesi i sklonosti s njihovim razmišljanjima. I ako pri tome slušamo poruke i razmišljanja s kojima se inače ne slažemo, sigurno se odmah nećemo tome usprotiviti, ali vjerojatno ćemo čekati priliku te iskazati svoje negodovanje.

Isus, koji je već postao poznat u svome kraju, napokon je uspio doći u svoj Nazaret. No priče o njegovu djelovanju već su zainteresirale stanovnike njegovog zavičaja koji su mu pripremili lijep doček. Jedan od mjesta susreta sa svojima bila je i sinagoga, mjesto molitve i razmišljanja nad svicima Staroga zavjeta. Kao čin dobrodošlice i poštovanja ponudili su mu da čita i tumači knjigu proroka Izaije. I što Isus izabire iz svitaka? Poslušajmo zajedno: ‘Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.’

U izraelskoj tradiciji postoji pravilo da se svi dugovi i zadužbine svakih pedeset godina oproste, proglašenjem godine milosti. Prorok Izaija tu je tradiciju uobličio u prigodni tekst u svojoj knjizi kao znak nade i ljubavi Božje. Svi bi rekli da je lijepi tekst za slušanje, ali Isus na tome ne staje nego čini korak dalje: ‘Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.’ Isus svojima tumači značenje njegovih riječi i djelovanja. Došao je činiti dobro za čovjeka i ispraviti nepravdu koju tako volimo osuđivati. To je bila zapovijed koju je primio od svoga nebeskog Oca i koju je dao drugima: time što ste ga čuli, danas je ispunjen taj odlomak iz Pisma.

Isus je očito uzeo ovaj redak, pomognut lijepom tradicijom, ali s malom korekcijom. Njegova zadaća nije poglasiti godinu milosti Gospodnje koju treba čekati svakih pedeset godina, nego je primijeniti na sve dane u godini, da to postane temelj duhovne i životne preobrazbe. I nije čudno da je Isus nekom drugom prigodom rekao kako nije došao ukinuti zakone nego ih nadopuniti, duhom ispuniti.

A kako reagira Isusova okolina? Prvo što primjećuju i komentiraju je: Nije li ovo sin Josipov? Kao da ne mogu vjerovati da ovo može izreći sin nekog stolara. Kasnije možemo vidjeti da su ga čak mislili i kamenovati. Zašto su mu onda priredili doček i iskazali počasti? Jer su očekivali da će govoriti ono što žele slušati.

Nerijetko od Boga želimo primati i slušati jedino ono što očekujemo. U protivnom se osjećamo suvišnima ili zapostavljenima od Boga. No, uloga čovjeka nije samo primanje nego i sudjelovanje u dobru. Na taj način postajemo istinski sudionici, poznanici i suradnici tih uspješnih osoba. Svatko je od nas pozvan u poslanje osloboditi druge iz njihova sužanjstva. Ako odgovorimo spremno i velikodušno, bit ćemo spremni za ‘dan Jahvin’ kada će zapovijed ljubavi od nas očekivati svakodnevno herojsko ponašanje. Bog i na nas računa.