Jesmo li spremni uputiti se s Isusom na njegovim putovanjima? Riječ Božju tumači s. Ljiljana Radošević.

ČITANJA:

Heb 2,5-12;

Ps 8,2a.5-9;

Mk 1,21-28

Tekst evanđelja:

“U gradu Kafarnaumu Isus u subotu uđe u sinagogu i poče naučavati. Bijahu zaneseni njegovim naukom. Ta učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci. A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom. On povika: »Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!« Isus mu zaprijeti: »Umukni i iziđi iz njega!« Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega. Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: »Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se.« I pročulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj.”

Baš je lijepo i zanimljivo uputiti se s Isusom na njegovim putovanjima. Pogotovo kad je srce spremno upijati ne samo njegove riječi nego i sve ono što on jest i što čini. Danas smo ga susreli u sinagogi. „Odmah u subotu uđe on u sinagogu i poče naučavati. Bijahu zaneseni njegovim naukom. Ta učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.“ (Mk 1,21) Rekli bismo da je Isus u svom elementu. Njegove riječi nisu naučene, one dolaze iz uvijek živog izvora Isusove povezanosti s Ocem. Njegovo je srce uronjeno u Očev plan kojeg je došao ispuniti. Sam će Isus reći: „Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti. Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne nijedno slovce, nijedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude“ (Mt 5,17-19).

Stoga sve što Isus govori to i čini, ili bolje reći: Isus je najprije činio, a onda je tumačio ono što je učinio i zašto je nešto činio. Isus je bio sav u svemu, u njemu je bilo sve usklađeno, u divnoj harmoniji. Možda nas iznenađuje što se „u sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom“ (Mk 1,23.) Kome više smeta Isusova osoba, njegov nauk, ako ne neprijatelju istine i života? Neprijatelju Boga i čovjeka?! Prevažno je za svakoga od nas da se Isus susreće s istim neprijateljem i u nama i među nama. I uvijek je Isus pobjednik! Isusu treba dopustiti da uvijek iznova izgovara snažne riječi nad „nečistim duhom: ‘Umukni i iziđi iz njega?“ (Mk 1,25.) A nakon toga treba pustiti Bogu da uđe u naše srce i život.

„Jednog dana dok je primao učene goste, učitelj Mendel iz Kocka iznenadi ih pitanjem: ‘Gdje stanuje Bog?’ Oni su mu se smijali: ‘Što je tebi? Zar cijeli svijet nije pun njegove slave?’ Tada im učitelj sam dade odgovor: ”Bog stanuje tamo gdje ga ljudi puste da uđe“- Evo što je najvažnije: Pustiti Boga da uđe. Ali njega se može pustiti da uđe samo tamo gdje se nalazi, a nalazi se stvarno tamo gdje se živi autentičnim životom. „Ja stojim na vratima i kucam“, kaže Bog u Bibliji. Hoćeš li danas otvoriti svoja vrata? (B.Ferrero: 365 malih priča za dušu, Salesiana, Zagreb 2012., str. 51.)