Jesmo li plodno tlo na koje će padati zrnje Gospodnje Riječi?

ČITANJA:

Heb 10,32-39

(Tim 1,1-8;Tit 1,1-5)

Ps 37

Mk 4,26-34

Isus danas preko svoje Riječi izriče dubinu stvarnosti svoga bića i Kraljevstvo Božje uspoređuje s čovjekom, koji baci sjeme u zemlju, pa spavao on ili bdio, kaže Isus, danju ili noću, sjeme niče i raste, a da uopće ne zna kako. Zemlja sama od sebe donosi rod, najprije biljku onda klas, a napokon i puno zrnja u klasu i kada se pokaže rod, odmah se primakne srp, jer je tu žetva.

Slika klijanja, rasta i žetve je Riječ Božja koja nam se daruje i kojoj mi dopuštamo ulaziti u naše srce, naš život, našu intimnost, a vraća se Bogu kada donese svoje plodove, jer u tom vremenu klijanja Bog u nama daždi i zalijeva bez prestanka, dok se u nama zemlja ne natopi, oplodi i ozeleni da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo, jer svaka riječ koja izlazi iz usta treba se vraćati s plodovima i činiti upravo ono što Bog od nas želi i obistinjuje ono zbog čega je poslana, upravo danas i u ovom biblijskom tekstu po Marku.

Kad Bog daje i govori svome stvorenju koje sluša Njegovu Riječ, bdije i razumije Njegov govor, koji ne kaže drugo osim jedne jedine istine, a sadržana je u riječima: „Volim te dijete moje, za sebe sam te stvorio, u dlanove sam te svoje urezao, ti si moj. Želim te susresti. Želim ući u zajedništvo s tobom.“

I zato Isus ima potrebu dalje govoriti: „S čim da usporedimo Božje Kraljevstvo? Ono je kao gorušičino zrno. Kad se sije u zemlju, manje je od svih drugih sjemenja na zemlji. A je li posijano, uzraste i bude veće od svega povrća.“

Osjećam kako Isus po ovoj prispodobi želi nas i naše srce učiniti tlom na koje će padati zrnje Njegove Riječi. Želi srce plodno, zemlju koja će donijeti ploda. On u nama želi hod duhovnog dozrijevanja koje će nas uvoditi u puninu zajedništva s Njime, trajnu budnost i vjerno iščekivanje. Očito Isus želi u nama imati osobe koje će znati i htjeti bdjeti, i u svemu otkrivati trag Božji, naslućujući uvijek tajanstvene smjerove Njegova plana za svakog od nas i naše spasenje. Zato ova prispodoba poziva na budnost, pa budni budimo i njegujmo svoje srce za dolazak Riječi, jer Kristova pozornost je pozornost zaručnice Crkve koja bdije, otvara se, prima i daruje.

I neka naša hrana i danas bude Riječ Božja. Prihvatimo ju s nježnom ljubavlju i obnovljenom pozornošću i uhom koje pomno sluša Božju prisutnost i neka ta Riječ i danas nama bude naš kruh svagdašnji. Amen!