Ivanovo svjedočanstvo učvršćuje vjeru da je Isus Sin Božji i Spasitelj svijeta. Riječ Božju tumači fra Smiljan Dragan Kožul

ČITANJA:

1 Iv 5,14-21

Ps 149

Iv 3,22-30

Tekst evanđelja:

“U ono vrijeme: Ode Isus sa svojim učenicima u Judejsku zemlju. Tu je boravio s njima i krstio. A krstio je i Ivan u Enonu blizu Salima jer ondje bijaše mnogo vode. Ljudi su dolazili i krstili se. Jer Ivan još nije bio bačen u tamnicu. Između Ivanovih učenika i nekog Židova nastade tako prepirka o čišćenju. Dođoše Ivanu i rekoše mu: »Učitelju, onaj koji s tobom bijaše s onu stranu Jordana i za kojega si ti svjedočio — on eno krsti i svi hrle k njemu.« Ivan odgovori:

»Nitko ne može sebi uzeti ništa ako mu nije dano s neba. Vi ste mi sami svjedoci da sam rekao: ‘Nisam ja Krist, nego poslan sam pred njim.’ Tko ima zaručnicu, zaručnik je. A prijatelj zaručnikov, koji stoji uza nj i sluša ga, klikće od radosti na glas zaručnikov. Ta se moja radost upravo ispunila. On treba da raste, a ja da se umanjujem.«

Danas završavaju čitanja Prve poslanice svetog Ivana. U stvari, današnji odlomak predstavlja dodatak toj poslanici, koji je isto tako vrlo važan i aktualan.

Prva istina glasi da nas Bog uslišava ištemo li štogod što je po Božjoj volji. A ako znamo da nas uslišava u svemu što ištemo, onda znamo da već imamo što smo od Njega iskali, odnosno da će nam to dati (1 Iv 5,14-15). Sveti se Ivan u ovome oslanja na Isusov postupak u Getsemanskom vrtu kada je Oca molio da ga oslobodi od muke koju će morati pretrpjeti, ali je uvijek dodao: ‘Ne moja volja nego Tvoja, Oče, neka bude’. I mi bismo trebali naučiti od Isusa da uvijek kada od Boga nešto molimo, molimo za neku milost, dodamo: Usliši me, Gospodine, ako je to po volji Tvojoj i ako je to za moje vječno spasenje.

Druga istina koju Ivan u svome dodatku jako naglašava predstavlja preporuku vjernicima da ako vide brata svojega gdje čini grijeh koji nije na smrt, neka ište i dat će mu život – onima koji čine grijeh što nije na smrt (1 Iv 5,16). Međutim, sveti Ivan dodaje i da ima grijeha što je na smrt, a za nj ne velim da se moli (usp. 1 Iv 5,16).

Braćo i sestre, tumačeći ovaj šesnaesti redak o grijehu na smrt Jeruzalemska Biblija piše da su primatelji Ivanove poslanice bez sumnje već bili informirani o takvu grijehu izvanredne težine. ‘To može biti neki grijeh protiv Duha Svetoga koji neće biti oprošten ni na nebu ni na zemlji, ili grijeh protiv Istine, te apostazija od vjere u Isusa Krista i predanje Antikristu’ (Jeruzalemska Biblija).

Sveti Ivan završava svoju Prvu poslanicu riječima: ‘Sin je Božji došao i dao nam razum da poznamo Istinitog. I mi smo u Istinitom, u Sinu Njegovu Isusu Kristu. On je Bog istiniti i život vječni. Dječice, klonite se idola’ (1 Iv 5,20-21). Ovim sveti Ivan pozivlje vjernike da se klone poganstva, te idola srca koji odvlače vjernike od vjere i ljubavi. Poštovani prijatelji, taj poziv Ivan danas upućuje i svima nama, to jest da se klonemo grijeha i idola.

Pripjevni psalam 149. kliče da Gospodin ljubi narod svoj, zato narod treba pjevati Gospodinu pjesmu novu i u zboru pobožnika hvalu Njegovu. ‘Neka u kolu hvale ime njegovo, bubnjem i citrom neka ga slave.’ Primijetio bih ovdje da sve one koji misle, pa čak i tvrde, da bubnjevima nema mjesta u crkvi, ovaj psalam poziva da se odreknu takvog mišljenja. Pjesma prije evanđelja kliče da je prorok veliki ustao među vjernicima i da Bog pohađa narod svoj, koji neka za to radosno klikne ‘Aleluja’!

Današnje evanđelje govori o krštavanju koje Ivan Krstitelj još čini, te o krštavanju koje je Isus upravo započeo. Riječ je o prizoru kada su neki Ivanovi štovatelji došli k njemu obavijestiti ga da je i Isus počeo krštavati i da svi hrle k njemu, misleći da će Ivana ta vijest ražalostiti. Dapače, ta vijest će mu donijeti veliku radost. Ivan ponovno jasno ističe da on nije Krist, nego da je poslan da pred Kristom navijesti Njegov dolazak i da članove Izabranog naroda pozove da pođu k njemu, k Isusu.

Ivan objavljuje svima koji su došli k njemu da ga upitaju o Isusu da se njegova radost ispunila upravo djelom koje je Isus započeo činiti, i da On (Isus) treba da raste, a da se on (Ivan) umanjuje, jer nitko ne može sebi uzeti ništa ako mu nije dano odozgo (usp. Iv 3,29).

Evo, poštovani prijatelji, kako je Ivan Krstitelj vjerno izvršio svoju ulogu Preteče i kako je Isusa iz Nazareta proglasio Mesijom. Neka i nama Ivanovo svjedočanstvo, koje će on kasnije potvrditi svojom mučeničkom smrću, učvrsti vjeru da je Isus iz Nazareta uistinu Sin Božji i Spasitelj svijeta, da je Bog od Boga, svjetlo od svjetla, pravi Bog od pravoga Boga.