Isusov dom je svako srce koje ga prima

Razmatranje na temelju misnih čitanja: 1Iv 3,7 – 10; Ps 98; Iv 1,35-42; pripremio je fra Mario Crvenka.

Iz evanđelja po Ivanu:

“Sutradan opet stajaše Ivan s dvojicom svojih učenika. Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reče: »Evo Jaganjca Božjega!« Te njegove riječi čula ona dva njegova učenika pa pođoše za Isusom. Isus se obazre i vidjevši da idu za njim, upita ih: »Što tražite?« Oni mu rekoše: »Rabbi« – što znači: »Učitelju – gdje stanuješ?« Reče im: »Dođite i vidjet ćete.« Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura. Jedan od one dvojice, koji su čuvši Ivana pošli za Isusom, bijaše Andrija, brat Šimuna Petra. On najprije nađe svoga brata Šimuna te će mu: »Našli smo Mesiju!« – što znači »Krist – Pomazanik«. Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reče: »Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!« – što znači »Petar – Stijena«.

„Gospodine, gdje stanuješ?“ Vrlo zanimljivo pitanje, a još više odgovor: „Dođite i vidjet ćete!“. To me je navelo na slijedeće razmišljanje: Pa, gdje je Gospodinov stan? Negdje u svemiru, negdje u svijetu? Ali nam ovo Ivanovo evanđelje poručuje da Gospodin Isus nije daleko. On je sasvim blizu. Njegov dom je svako srce koje ga prima, njegova kuća je svaka duša koja mu otvara vrata. On sam kaže: „Evo na vratima stojim i kucam, poslušali tko moj glas i otvori mi vrata, ući ću k njemu i večerati s njime i on sa mnom!“ (Otk 3,20). Stoga si mislim da je dovoljno samo ući u dubinu vlastitog bića pa da ga nađemo, otkrijemo i zavolimo. Dovoljno je iskreno i s ljubavlju biti u zajednici Crkve, pa da ga osjetim. Stoga, zamolimo Gospodina Isusa da i u meni otkrije svoj stan, da useli u svoj dom – u moje srce, kako bi ga lakše mogao ja i ti, dragi slušatelju, otkriti te tako postanemo njegovi učenici, a to znači s njime svaki dan živjeti vlastiti život.