Isuse, podari mi vjeru da me Ti možeš ozdraviti!

ČITANJA: Heb 12,1-4

Ps 22, 26b-27. 28. 30ab. 30c-32

Mk 5,21-43

Iz Evanđelja po Marku:

“U ono vrijeme: Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge pa ga usrdno moljaše: »Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!« I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga. A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja, mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore. Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine. Mislila je: »Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena.« I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla.

Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: »Tko se to dotaknu mojih haljina?« A učenici mu rekoše: »Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: ‘Tko me se to dotaknu?’« A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini. Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini. On joj reče: »Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!«

Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom: »Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?« Isus je čuo taj razgovor pa će nadstojniku: »Ne boj se! Samo vjeruj!« I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. I dođe u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. Uđe i kaže im: »Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.« A oni mu se podsmijehivahu. No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. Primi dijete za ruku govoreći: »Talita, kum!« što znači: »Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!« I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku. On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.”

Poštovani i dragi slušatelji Hrvatskog Katoličkog radija, srdačno Vas pozdravljam iz Karmela sv. Male Terezije. Središnji propis karmelskog Pravila nalaže „danju i noću razmatrati Zakon Gospodnji“. Koje li radosti za me razmatrati s vama Božju Riječ!

U današnjem evanđeoskom izvještaju isprepliću se dva čuda: ozdravljenje bolesne žene i uskrisenje dvanaestogodišnje djevojčice. Isus se lađom iz gerazenskog kraja ponovno prebacio prijeko. Nasuprot hladnom dočeku s onu stranu jezera, ovdje se silan svijet zgrnu k Njemu, priljubi se uz Njega. Stajao je uz more.

Jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair, nosi veliku bol u srcu: dvanaestogodišnja kći mu je na umoru. Nježno očinsko srce, shrvano bolju, zaboravlja svoje dostojanstvo i ugled te se baca Isusu pred noge. S velikim očekivanjem i silnom vjerom usrdno ga moli da mu ozdravi bolesnu kćerkicu. Isus vidi njegovu vjeru te se odmah, spremno odaziva i kreće. Možda i stoga što je djevojčica imala dvanaest godina kao on kad se bijaše „izgubio“ u jeruzalemskom Hramu.

Kad eto i neke žene koja je dvanaest godina bolovala od krvarenja. Sve je svoje potrošila na puste liječnike, no bivalo joj je sve gore. Ova žena, iscrpljena bolešću i poniženjima, odbačena od društva jer je prema židovskom zakonu bila nečista, čula je za Isusa. Posljednji tračak nade u njoj zaiskri: On je može ozdraviti! Zbog nečistoće strogo joj je zabranjeno da se miješa među mnoštvo, a kamoli da se približi proroku. No, ona nema više što izgubiti. Osmjeljuje se i pristupa Isusu odostraga da se dodirne bar skuta Njegove haljine. I ne brine što će ljudi o tome reći. Isus osjeti da je iz Njega izišla sila i među mnoštvom, koje ga odasvud pritišće, pogledom traži jednu koja to u vjeri učini. „Kćeri, vjera te tvoja spasila!“ Žena vjeruje, a Isus spašava i ozdravlja.

Kad, eto, nadstojnikovi dolaze s porukom da mu je kći umrla. Isus s autoritetom gospodara života govori Jairu i ohrabruje ga: „Ne boj se! Samo vjeruj!“ I kao što je u hramu odrješito istjerao trgovce i novčare, iz nadstojnikove kuće odstranjuje glasnike smrti. Događaj koji slijedi nije za javnost. U prisutnosti djevojčinih roditelja i odabranih učenika, koji su svjedoci Njegova Preobraženja i smrtne borbe u Getsemaniju, zapovijeda: „Talita, kum!“, „Ustani, probudi se!“. Riječi su toliko snažne da ih evanđelje pamti na Isusovom, aramejskom jeziku, one su znaci Isusova uskrsnuća. Moćna je to riječ koja daje novi život. I nama danas.

Gospodine Isuse, pobjedniče smrti i gospodaru života! Ti poznaješ moju na smrt izranjenu dušu koja krvari… Molim te, podari mi vjeru da me Ti možeš ozdraviti. Ispuni me svetom smjelošću da Ti priđem i da Te dotaknem ne obazirući se na lažni stid i ljudske obzire. Pa i kad nemam snage približiti se Tebi, vjerujem da me Tvoj milosrdni pogled može pronaći i ozdraviti. Daj da čujem Tvoju svetu riječ: „Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava…“

Često sam, Gospodine, shrvana bolima i svojim vlastitim grijesima. Moj život prolazi poput sjene, poput sna… Po svojoj svetoj Riječi vrati mi život, probudi me Gospodine! Kad si uskrisio dvanaestogodišnju djevojčicu, rekao si da joj dadnu jesti. Hrani me svojom Riječju, svojim Tijelom i Krvlju! I ponizno Te molim, neka moj život bude navještaj Tvojih silnih djela te svi saznaju kako smrt nije kraj, kako postoji druga obala koja se u vjeri dostiže jer Ti si uskrsnuće i život!