Isus želi i danas biti solidaran i blizak čovjeku

ČITANJA:

Jr 1,4-5, 17-19

Ps 71

1 Kor 12,31-13

Lk 4,21-30

„Zaista, kažem vam, govori Isus, niti jedan prorok nije dobro primljen u svom zavičaju.“ Isus je nadasve bio poslušan Ocu. Sve što je činio i radio, činio je snagom i silom Duha. Propovijedao je u Galileji i Nazaretu gdje je i odrastao. Pa tako o dolasku Nazarećanina glas se munjevitom brzinom širio po svoj okolici. Govorio je sa srcem i snagom Duha o Pismu i Riječi koja se ispunja upravo u trenutku dok slušaju tu Riječ. Svi su ga, ne znajući mu porijeklo, pažljivo slušali, upijali, odobravali i divili se milosnim riječima što su tekle iz Isusovih usta. Tako najednom provre u njima zloba, zlo oko i ljubomora, te primijetiše, prozvaše, prepoznaše i upitaše se međusobno: „Nije li ovo Josipov sin?“

Dakle, ti što tako mudro govoriš, reci nam čiji si ti? Prekrasno govoriš, ali genetiku i stablo iz kojeg potječeš, prepoznajemo i nama ništa ne značiš i ti nemaš pravo biti dubina, svjetlost i snaga koja u nama čini preokret. Mi želimo i dalje biti ovakvi kakvi jesmo, bila je to poruka onih koji mu uputiše pitanje.

On im odvrati: “Vi ćete meni bez sumnje reći ovu poslovicu: Liječniče, izliječi sam sebe! Učini i ovdje u svom zavičaju velika djela, što su se, kako čujemo, dogodila u Kafarnaumu!“ I nastavi dalje: „ Zaista, kažem vam, niti jedan prorok nije dobro primljen u svom zavičaju“.

I nakon naučavanja, Isus je doživio izgon iz svoga zavičaja. Njegov narod, pun gnjeva, istjera Isusa napolje iz grada, do na rub gore, na kojoj je bio sagrađen njihov grad, želeći baciti ga dolje. Ali Isus prođe između njih i otiđe dalje. Primjećuje se kako je izgon, najbližih za Isusa morao biti silno poniženje. Ali, zato je Isus svojim utjelovljenjem ušao u našu povijest i zavolio ju upravo ovakvu kakva ona jest i On ju obnavlja prema planu Oca.

Isus želi i danas biti solidaran i blizak čovjeku, nama, tebi i meni, prijatelju. Želi nas osloboditi, ali takvo se oslobođenje može dogoditi samo po trpljenju i poniženju.

I po današnjem biblijskom tekstu iščitavam koliko nas je ljubio, i upravo ta ljubav stajala je Isusa prezira najbližih, nerazumijevanja, napuštenosti, osamljenosti i izgona iz rodnog zavičaja. Nije Isus štedio ni samoga sebe, ljubio nas je sve do darivanja vlastitog života ali svjestan da će samo na taj način ostvariti pomirenje čovjeka s Ocem. Neka tako i bude. Amen.