Gamaliel

Autor: don Ante Mateljan

MOLITVA U STRAŠNI ČAS
(Usp. Ps 22/21/; Dj 5,34-39)

Gospode Svevišnji, Gospodine nad vojskama!
Ja, starac, Gamalijel, učitelj Zakona,
prilazim na prag svetoga tvojega Hrama,
da ti se u Domu tvome poklonim!
Prilazim na tvoj prag, Svevišnji,
da ti se ispovjedim!
Prilazim do žrtvenika tvojega svetoga
da ti prinesem molitvu svoju,
u predvečerje svetoga dana Pashe,
spomena našega izbavljenja!
Dolazim Gospodine, pred oči tvoje,
iznoseći ti srce na dlanovima duše,
u dan u koji se zbilo zlo i nevolja velika,
jer prodasmo Pravednika za novac
i osudismo ga na smrt sramotnu,
da se, umjesto veličanja slave tvoje
sami pobrinemo za svoju sigurnost.
A gdje li je sigurnost naša, Gospodine,
ako li ne u tebi, Svevišnji,
koji ravnaš zemljom i nebesima,
koji upravljaš sadašnjošću i budućnošću
i koji proničeš srca naša i bubrege!
Neka oči tvoje, Gospodine, pogledaju na nas
i u ovaj prestrašni čas
ne svrni lice svoje od nas,
ne zatvori uho svoje molitvama našim.

Gospodine, Svevišnji, neka ti je čast i hvala,
i slava i dika i blagoslov i moć!
Po svojem proviđenju nisi mi udijelio djece,
i ne tužim se – dao si mi toliko vrijednih učenika
da ih mogu djecom svojom zvati,
koji će pronositi ime tvoje veliko i slavno,
do u svaki dom Naroda tvojeg izabranoga.
Ali, neka mi bude, Gospodaru i Gospodine moj,
slobodno pred lice tvoje podastrijeti molitvu,
za jednoga nevoljnika, Isusa iz Nazareta,
čovjeka koji prođe ovom našom zemljom
čineći znakove i velika djela,
navješćujući tvoju dobrotu i oslobađajući od zla.
Ne kažem da sam dobro razumio njegove riječi
i da se slažem u svemu s njim, ali priznajem
da na njemu ne nađoh nikakve krivnje!
A osudismo ga, mi – Sinedrij i Veliki svećenici –
i poslasmo ga eno na razapinjalište.
Pratio sam ga do vrata Pretorija
i nisam ušao da se ne onečistim,
ali sam vidio što se zbilo.
Nakon pljuskanja i šamaranja pred Sinedrijem
vojnici su ga tako izbičevali da je jedva živ!
Razderali su mu i kožu i haljine,
glavu okrunili trnovom krunom
i natovarili drvo križa da ga nosi put Golgote.
Dok naši glavari luduju nad svojim uspjehom,
s pogrdama prateći Nazarećanina,
ja se usuđujem, Gospodine,
primaknuti svetom Hramu tvojemu,
i doći pred lice tvoje – da mi se smiluješ,
jer i sam svojom prisutnošću omogućih
da nevina čovjeka osude i predaju na raspeće.

Ako više ništa ne mogu učiniti protiv nepravde,
neka mi bude slobodno
uzeti riječi oca našega Davida
što ih ispjeva u velikoj nevolji svojoj,
i tebi ih upraviti da ih po svojoj dobroti poslušaš.
I neka mi slobodno bude, poput njega,
upitati tebe, Gospodina i Gospodara svoga,
Svevišnjega:

O Bože moj, zašto si ga ostavio?
Jesi li i ti danas daleko od ridanja njegova?
Eno, vuku ga vrh Golgote a on prignut zemlji,
očiju krvlju zatvorenih da mu je sve noć,
čeka tvoju riječ – a ti ne odgovaraš!
Pa ipak – ti prebivaš ovdje, u Hramu,
u Svetištu svojemu, Nado Izraelova!
U tebe su se očevi naši uzdali, i ti ih izbavi!
Tebe su dozivali i bijahu spašeni,
u tebe su se uzdali i postidjeli se nisu!
A gledaj put Golgote!
Nije li ono crv a ne čovjek,
ruglo ljudi i naroda prezir?
Oni koji ga vode, vuku i tuku,
izruguju se s njim na sav glas,
razvlače usne i mašu glavama!

Slušaj što mu dobacuju:
Uzdao se u Gospodina, neka ga izbavi!
Neka ga spasi, ako mu omilje!
Pogledaj Gospode!
Nisi li ga ti iz krila majčina sazdao?
Nisi li ga ti odnjihao u miru na grudima majke?
Nije li tebi predan od svoga prikazanja u Hramu?
Nisi li ti od krila materina Bog njegov?
Ako ti ne budeš blizu sada, kad je najgora nevolja,
kad nema nikoga da pomogne,
odakle će mu doći spasenje?
Pogledaj Gospodine!
Nije li četa vojnika oko njega kao krdo junaca,
bikova bašanskih razbješnjelih,
što ždrijela svoja razvaljuju na nj
poput lava što plijen kida i riče?
Pogledaj Gospodine!
Kosti su mu sve sasuli i što je od njega ostalo?
Mora da mu se je i srce slomljeno,
poput voska rastopljeno u grudima!
Nema više ni glasa: grlo mu je kao crijep suho
a jezik mu se uz nepce prilijepio!
Prostrt na zemlji, bačen je u prah smrtni,
a oko njega čopor bijesnih pasa
i rulje zločinačke ga okružiše!
Ne treba mi dizati oči vrh onoga brijega,
da bih vidio kako ga polažu na drvo
i čavlima mu probadaju ruke i noge,
da ga svaka, pa i najmanja kost neizdrživo zaboli,
dok radoznala svjetina zuri u taj stravični prizor!
Onda će njegove haljine tuđinski vojnici razdijeliti,
a ako je što boljega, za to će baciti kocku.
O ti Gospodine, u ovome strašnom času,
kad smo mi ljudi iznevjerili i tebe i Pravednika,
daleko mu ne budi!

O Snago, pohiti mu u pomoć!
Ako je njegovo tijelo predano smrti,
dušu mu istrgni od mača,
iz šapa neprijatelja ljudskoga spasi život njegov.
Izbavi ga od ralja podzemlja,
i jadnu mu dušu od rogova nečastivoga!

O Gospodine nebeski, Svevišnji Stvoritelju,
ja starac, Gamalijel, učitelj Zakona,
molim te da se ne ugasi ona riječ
koju ovaj Pravednik reče o ljubavi.
O onoj ljubavi kojom bi tebe svi trebali hvaliti
i slaviti te usred svečanoga zbora!
Svi koji se tebe Gospodine boje, neka te hvale!
Svi od roda Jakovljeva neka te slave!
Svi potomci Izraelovi neka te se boje
i neka te zavazda poštuju!
Jer ti, Gospodine, ne prezireš
i ne zaboravljaš muku jadnika,
ti ne sakrivaš lice svoje od njega!
I ja sam u vjeri siguran i znam:
Tko te je zazvao, ti si ga uslišao!
I zato, Gospodine moj i Bože moj,
u ovaj strašni čas koji se oborio na nas,
unatoč svemu što se zbilo, za ove Pashe
hvalit ću te u zboru velikom,
pred svim pukom tvojim izvršit ću svoje zavjete!

Jer ti jedini obilno daješ da se siromasi nasite,
da te nađu i hvale oni koji te traže,
da srce njihovo živi dovijeka!
Jedino ti, Gospodine i Bože naš,
možeš učiniti da se tebe spomenu
i tebi obrate svi krajevi zemlje,
da pred tobom nice padnu sve obitelji pogana!
Jer tvoje je Gospodine kraljevstvo,
i tvoja je vlast nad svim pucima i narodima!
Klanjam se tebi Gospodine i blagoslivljam tebe!
Tebi će se jedinom klanjati svi vladari zemlje,
pred tobom se sagnuti svi što u prah silaze!
A narod tvoj, po tvojoj neizmjernoj dobroti,
Neka se tebi obrati i pokloni u Istini!
O Gospode, Svevišnji Spasitelju,
kao što je ovaj Pravednik put tvoj slijedio,
neka i moja duša za tebe živi!
Neka tebi služi sve potomstvo moga roda,
neka se o tebi pripovijeda svakom koljenu,
neka se o tvojoj pravdi naviješta narodu budućem:
Ovo učini Gospodin!

Tebi neka je, Gospodine,
svaka hvala, slava, čast i moć,
sada i vazda, i po sve vijeke vjekova.
Amen.

CIJELI TEKST KRIŽNOG PUTA DOSTUPAN JE OVDJE.