Bl. Alojzije Stepinac je, po uzoru na dobrog Pastira, prihvatio patnju i položio svoj život za Krista, Crkvu i svoj hrvatski narod

ČITANJA:

Iz 6, 1-2a. 3-8

Ps 138, 1-2a. 2bc-3. 4-5. 7c-8

1 Kor 15, 1-11

Lk 5, 1-11

Iz Evanđelja po Luki

“U ono vrijeme: Dok se oko Isusa gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo. Kada dovrši pouku, reče Šimunu: »Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov.« Odgovori Šimun: »Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.« Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše. Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: »Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!« Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: »Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!« Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim.”

Hvaljen Isus i Marija, poštovani i dragi slušatelji! Od srca vam želim blagoslovljen Dan Gospodnji! Zahvaljujem ujedno Hrvatskom katoličkom radiju na dragocjenoj suradnji s Karmelom sv. Male Terezije moleći Gospodina da podari nova duhovna zvanja karmelskoj obitelji. U današnjem evanđeoskom odlomku prepoznajemo Gospodinov zov na dubok duhovni život što odgovara našoj ljudskoj čežnji i potrebi.

Svi već znaju za Isusa, njegove govore, njegova čudesa. Stoga je razumljivo da se narod, željan Riječi, gura oko njega. Kako stajaše pokraj jezera, uđe u jednu od lađa – bila je Šimunova – pa zamoli Šimuna da otisne od kraja. Tako iz lađe poučavaše mnoštvo. Kao pravi učitelj sjedi i poučava, a onda djelom, čudom potvrđuje svoj nauk. Završivši pouku, poziva Šimuna Petra da izveze na pučinu i zajedno s drugovima baci mreže za lov. Poznajući Petrovu naglu narav možemo samo zamisliti što je u tom trenutku prolazilo njegovim umom i srcem. On iskusan ribar, za kojim je mučna bezuspješna noć bez ulova, stoji pred izazovom Isusovog poziva koji je po ljudskoj logici posve besmislen. No, snaga Gospodinova naučavanja koja zahvaća Šimuna, u njemu prevladava te na Isusovu riječ baca mreže. Ovaj čin Petrove poniznosti, povjerenja i posluha nagrađen je čudesnim, obilnim ulovom.

Otkrivanje Gospodinove blizine i moći budi u Petru pravu spoznaju vlastite grješnosti te govori Isusu da ode od njega. Učitelj ga hrabri i sokoli: „Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!“ Iskustvo neuspješne noći prvih učenika te snažna Gospodinova prisutnost i snaga, očitovana čudesnim ulovom, donose konkretni plod: učenici zahvaćeni mrežom čudesnog Učitelja, ostavljaju sve i čitavim bićem slijede njega, svoga Gospodina. Eto nam izvrsne škole ostavljanja i napuštanja svega kako bismo slijedili Gospodina.

Iako prema liturgijskim propisima prednost slavlja ima Nedjelja – Dan Gospodnji, danas se u Crkvi slavi i spomendan bl. Alojzija Stepinca. Jednom pozvan od Krista Gospodina, vjerno ga je slijedio. Napadan i lažno optužen od komunističkog totalitarnog režima, po uzoru na dobrog Pastira, čvrste kršćanske savjesti i herojskom ljubavi prihvatio je patnju, položio svoj život za Krista, Crkvu i svoj hrvatski narod.

Karmel se danas sjeća da je zaslugom bl. Alojzija utemeljen prvi samostan bosonogih karmelićanki u Hrvatskoj, u proljeće 1939. god. u Brezovici. Mladi nadbiskup Stepinac već je duže vrijeme želio pozvati neki kontemplativni red u svoju biskupiju jer je jasno osjećao da će jedino osobitom Božjom pomoći moći vršiti svoju tešku i odgovornu službu. „Učinite što možete milošću Božjom, da se hrvatski narod potpuno preporodi u Kristu i da sve bude prožeto Duhom Božjim, i pastiri i stado.“, njegova je poruka prvim karmelićankama.

Čudesni Učitelju, danas kao i nekoć, pozivaš na dubok duhovni život jer poznaješ našu najdublju ljudsku čežnju. Tvoja je inicijativa, Ti ulaziš u lađu, zapovijedaš da isplovim na duboko more i bacim mrežu. Moji neuspjesi Tebi su dobra prigoda da čudesnim djelima otkriješ svoju prisutnost i moć. I kada zbog spoznaje vlastite grješnosti osjećam strah od Tvoje blizine, Tvoja nježna riječ hrabri me: „Ne boj se!“

Gospodine, po zagovoru bl. Alojzija, pomozi mi da Tvojom moćnom Riječju ostavim sve i čitavim bićem slijedim Tebe!