Anđele!
'Vi se ne bojte! Ta znam: Isusa Raspetoga tražite! Nije ovdje! Uskrsnu kako reče."
Autor: don Ante Mateljan
”Po suboti, u osvit prvoga dana u tjednu,
dođe Marija Magdalena
i druga Marija pogledati grob.
I gle, nastade žestok potres
jer anđeo Gospodnji siđe s neba,
pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj.
Lice mu bijaše kao munja
a odjeća bijela kao snijeg.
Od straha pred njim zadrhtaše stražari i obamriješe.
A anđeo progovori ženama:
‘Vi se ne bojte! Ta znam:
Isusa Raspetoga tražite!
Nije ovdje! Uskrsnu kako reče.
Hajde, vidite mjesto gdje je ležao
pa pođite žurno i javite njegovim učenicima
da uskrsnu od mrtvih.
I evo, ide pred vama u Galileju.
Ondje ćete ga vidjeti. Evo, rekoh vam.”’
(Mt 28, 1-7; usp. Mk 16,1-8).
Anđele, ime ti ne znam
ali i danas ti vidim lik,
tako jasno vidim ti pokrete,
kojim nas pozivaš da priđemo,
čujem ti umilan glas
i vidim lice tvoje neopisivo
koje osmjehom razoružava
onaj strah koji nas je obuzeo
i prožeo sve do kostiju!
Obično lako zaboravljamo,
ali ti si u nas urezao riječ
nezaboravnu, nevjerojatnu!
I danas je nosimo urezanu
na dlanovima ovih ruku
koje su povijale mrtvo tijelo,
netom skinuto s križa.
Rekao si nam: Ne bojte se!
I doista, kao da si nam
rukom odagnao sav strah
koji nas je prožeo proteklih dana!
Rekao si nam: Znam!
Mi ti još ništa rekle nismo,
a ti si nam rekao: Znam!
Bilo je upravo to što htjedosmo
a ne znadosmo reći: Kaži nam!
A ti odgovori na neupitano:
Znam! Raspetoga tražite!
I onda nam pokaza da ti znaš
mnogo više od ikoga na svijetu:
Nije ovdje! Zaista: Nije ovdje!
Ti znaš i ono što bismo svi mi
i svi ljudi trebali, morali upoznati:
Uskrsnu! Da, uskrsnu! Živ je!
Uskrsnu kako sam reče!
Zar da on ne ostvari svoju riječ?
pa njegova riječ nikada,
ama baš nikada nije iznevjerila!
Pozvao si nas, mirno i uvjereno:
Evo, vidite, dobro pogledajte,
promotrite mjesto gdje je ležao!
Vidite li rubac i plahte
u koje je bio umotan?
Pogledajte i uvjerite se!
A onda si dodao, zapovjedio,
onda si nas poslao: A sada, pođite!
Slobodno pođite jer ovdje nema ništa
što bi vas zadržati trebalo!
Pođite žurno, potrčite
i javite! – Komu? – netko zapita!
Pa njegovima, učenicima,
A mi smo u duši znale
da ovu vijest treba dojaviti
ne samo Dvanaestorici,
nego svima koji su njegovi,
i svima koji će njegovi biti,
odsada pa sve dovijeka!
U ušima nam je odzvanjalo:
Potrčite i obznanite
to što ste vidjeli i čuli:
da uskrsnu od mrtvih!
Učitelj uskrsnu od mrtvih!
Isus uskrsnu od mrtvih!
O kako nam se, anđele
ovo jutro u pamet urezalo!
Tko bi ga ikad mogao zaboraviti!
Kad smo se okrenule i zakoračile
Čuli smo tvoj glas, anđele:
Slobodno trčite, on ide pred vama!
Naći ćete ga, zapravo on će naći vas,
tamo gdje ste doma, gdje ste svoji,
kod vaše kuće, u vašoj Galileji!
***
Anđele, nismo te ni pozdravile,
nismo ti ni rekle ‘hvala’!
Oprosti što smo odjednom
na tebe posve zaboravile!
Ti nam više nisi bio važan!
Okrenule smo se i pokrenule,
a kad smo se spontano okrenule
tebe više nije bilo!
Bilo je samo ono čudesno i silno,
što se zbilo, što se dogodilo,
tako jedinstveno, istinito i jasno
pred našim očima i u našim srcima!
Oprosti, anđele, ako je sa zakašnjenjem,
ali ipak primi našu zahvalu!
I molbu, barem onako usput,
da nas onoga dana, kad nas Otac pozove
ti dočekaš na vratima i povedeš
Onomu kojega svim srcem tražimo:
Prijatelju i Spasitelju našemu,
Raspetomu i Živomu, Uskrslomu,
u kojemu je sva naša radost,
sada i vazda i po sve vijeke vjekova.
Amen.